Rijetki su pojedinci na svijetu koji slave jubilej od 50 godina aktivnog rada u bilo kojoj oblasti. Ipak, za sve Travničane poznato lice našeg "Čika Eše" neposredno se vezuje za bilo kakav kulturni događaj ovdje, i tako već posljednjih 50 godina...

Kolasević Mehmed je rođen 15. aprila 1932. godine u Travniku (BiH). Osnovnu i srednju školu je također završio u Travniku. Nakon dvogodišnjeg odsluženog vojnog roka u Postojnoj preuzima brijačku radnju od svoga oca koja se nalazila nadomak Travnika, u mjestu Dolac na Lašvi, i koju Meho 1958. godine seli u centar Travnika gdje se i danas nalazi. Iste godine, tj 16.08.1958., odlučio se na zajednički život sa svojom životnom saputnicom Rašidom, koja kasnije postaje i majstorica u Mehinoj brijačnici.

Oni koji su išli na utakmice NK Borac Travnik, na Pirotu, često su bacali ljubomorne poglede prema prekrasno uređenom dvorištu odmah sa lijeve strane nakon prelaska mosta . Dr. Hrvoje Perković je bio jedan od najpoznatijih travničkih veterinara, a u emisiji "Varošarije" govorio je o autohtonoj vrsti psa - Tornjak. Na ovome snimku vidjet ćete i poznatu Bubu, vlasništvo Krune Kolende koja je dugi niz godina oduševljavala travničane i turiste prolaskom kroz grad sa korpom u kojoj se nalazio po jedan prelijepi Tornjak. U nastavku priloga pogledajte i video...

Popularni travnički ljekar, doktor stomatologije, rahmetli dr. Haldum Kazazić, ostavio je dubok trag u novijoj istoriji grada Travnika. Čovjek, rodom Mostarac, kao i rahmetli prof. Sead Sarić, volio je grad Travnik i njegove ljude, a svojim aktivnostima van stomatološke ordinacije je to pokazivao i na djelu. Njegova velika ljubav bila je planina Vlašić kojoj je nesebično davao veliki dio svoga vremena i života ali u čijim ljepotama je znao uživati na pravi način. U nastavku pogledajte dio iz emisije "Varošarije" koju su u saradnji realizovale tadašnje TV Sarajevo i TV Novi Sad, a u kojoj ovaj Travničanin sa velikom ljubavlju govori o Vlašiću, skakaonici i Ćiri Blaževiću...

Nikša Bratoš, kompozitor je zabavne i pop muzike, i jedan od najznačajnijih aranžera i producenata u regionu. Autor je velikog broja pjesama grupe "Crvena jabuka" i Borisa Novkovića. Rođen je 17.8.1959. godine u Travniku, gdje je završio osnovnu, srednju i muzičku školu. U Sarajevu je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu i kratko radio u Energoinvestu, dok se nije potpuno posvetio muzici.

Josip Pejaković rođen 5. marta 1948. u Travniku, bosanskohercegovački glumac i dramski pisac. Jedno vrijeme je bio pjevač travničke rok grupe Veziri. Poslije ga je zamjenio Sead Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom pozorištu u Travniku, a poslije je otišao u Sarajevo gdje je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara. Proslavio se monodramama: "On meni nema Bosne", "Oj živote" i "O, izbjeglice". Igrao je manje, ali zapažene uloge u televizijskim serijama i filmovima poput: Osma ofanziva, "Gluvi Barut" (Bahrudin Čengić 1990), "Savršen krug" (Ademir Kenović 1997) i dr.

Onaj koji nije studirao, kao i onaj koji, bar sa poznanikom koji studira, nije prisustvovao jednom od predavanja prof. dr. Besima Spahića, ne može ni zamisliti koliko je bitnih i zanimljivih stvari propustio. Ovaj izuzetni čovjek, vrhunski stručnjak iz oblasti komunikologije, glumac, tekstopisac, muzičar, jednom riječju - svestrani umjetnik, u razgovoru za portal eKapija.ba govori o sebi, karijeri, hobijima, uspjesima...

Prof. dr. Besim Spahić rođen je u Travniku gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju (jednu od najboljih u BiH). Još od svojih dječačkih dana je pokazivao izuzetan talenat za muziku i pozorište, čime se poluprofesionalno bavi i danas.

Prvi dan srednje škole, prvi čas - geografija... Iako sam osnovnu završio gotovo kao primjer mirnog i tihog učenika, jednostavno nisam mogao izdržati jedan iz mase bisera mog prijatelja, Suada Sujoldžića, sa kojim sam, eto, taj prvi dan i prvi čas sjeo zajedno u prvu klupu. Kako sam se glasno nasmijao, tako me je i "na volej" dočekalo: "Izlazi napolje!!! Suad ostade, a ja prvi dan srednje škole dobih i prvi neopravdan čas. Tako je sudbina odredila da imadoh čast na taj način upoznati rahmetli Seada Sarića, profesora,