Sveuciliste Vitez
Aktuelno

Znate li za tri travnička izvora vode koji nikad ne presuše niti se tokom kiša zamute?

HAZNA, JALA I DOKUZI

U najstarijem dijelu Travnika, u neposrednoj blizini srednjovjekovne tvrđave Stari grad, izviru tri vrela poznata po tome da nikada ne presuše, niti se za velikih kiša zamute. To su Hazna, Jala i Dokuzi, udaljeni jedno od drugoga na nekih dvadesetak metara.

Stariji Travničani vjeruju da je bolje piti vodu sa ovih izvora nego sa Bunarbaše i drugih „tvrdih“ travničkih voda koje izviru u podnožju Vlašića. Poznato je da su nekada stanovnici okolnih naselja slali djecu da donose vodu sa izvora Hazne, smatrajući da je ova voda najzdravija za piće jer je mehka i ne sadrži kamenac.

Kvalitet i ljekovitost navedenih izvora pripisuje se činjenici da se njihove vode ne sabiru u krečnjačkim, dolomitnim, podzemnim šupljinama planine Vlašić, već dolaze iz lapornih naslaga planine Vilenice, nalazeći puta ispod korita rijeke Lašve i onda izbijaju na suprotnoj obali, na vlašićkim obroncima, nedaleko od izvora Hendek i Hendečić. Ove dvije obližnje tekućice imaju savim drugačiji sastav vode, sa mnogo vapnenca i njihov tok se ritmično mijenja tokom godine, zavisno od količina snijega, te proljetnih i jesenjih kiša, od kojih naglo proteku, a isto tako, naglo i presahnu.
Za razliku od njih vrela Jala, Hazna i Dokuzi nikada ne presušuju, što je neobičan prirodni fenomen.

O nazivu vrela Dokuzi sačuvala se predaja, da je neki ugledni musafir iz Turske svojevremeno bio na iftaru u jednoj obližnjoj kući. Nakon što se napio vode s Dokuza, izrekao je: „Kada je jela osam, neka je voda deveta“!
I tako je izvor dobio ime Dokuzi, prema turskoj riječi „dokuz“, što znači devet.

Može biti da je voda sa ovoga vrela isticala kroz devet kamenih lula, što bi moglo imati logično opravdanje ako znamo da Dokuzi izviru u neposrednoj blizini jedne od najstarijih džamija u Travniku, Jeni ili Hasan-agine džamije, sagrađene 1549. godine. Džematlije te džamije, kao i obližnje Varoške džamije, koristili su vodu sa Dokuza za uzimanje abdesta i naravno za piće. Za pretpostaviti je da je ta voda služila i kao pojilo za stoku po povratku sa ispaše, pa je tu moglo biti veće korito ili bazen u koji je voda isticala iz više otvora. Možda ih je bilo devet, pa je vrelo po tome dobilo naziv Dokuzi.
To ne možemo znati jer je iznad samoga izvora poslije Drugog svjetskog rata sagrađena kuća. Danas voda iz izvora Dokuzi izbija kroz jedan kružni otvor iz podrumskog zida kuće i slijeva se u omanji betonski četvrtasti bazen, odakle protiče kratkim otvorenim jazom i spaja se sa vodama Hazne i Jale.

Ovaj lokalitet sa tri izvora je svojevrstan prirodni fenomen. Nije se bitno mijenjao sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. O tome svjedoči fotografija američkog fotografa Steve Horna, nastala 1970. godine. Nakon ponovnog dolaska u Travnik 2003. godine, Steve Horn je sa istoga mjesta načinio fotografiju. Na žalost, snimak svjedoči o velikim promjenama koje su se u međuvremenu dogodile. Vidimo novoizgrađeni poslovni objekat i graditeljske intervencije oko izvorišta Jale, koje su ga potpuno zagušile i učinile nevidljivim.

Zaklonjena pozicija ovoga lokaliteta, učinila je da su u poslijeratnom periodu ljudi samoinicijativno, bez kontrole nadležnih organa, nesmetano intervenisali u prostoru, prema svojim potrebama i željama. A da je savremeni čovjek izgubio sklad sa prirodom i osjećaj za lijepo, pokazuje potpuno narušeni dignitet ove nekada jedinstvene prirodne cjeline.
Uz Jalu i Haznu izgrađen je poslovni objekt sa ljetnom baštom i spomen obilježjem, a u dva bazena kod Dokuza formiran je ribnjak koji je uz to bio zagrađen visokom mrežom, vremenom obraslom samoniklim raslinjem, zbog čega se voda u bazenima nije mogla ni vidjeti. Uz kuću ispod koje izviru Dokuzi izgrađena je garaža, prostor je pretvoren u parkiralište i odlagalište otpada.
Nekada lijepa prirodna cjelina, za kratko vrijeme postala je neugledno, zapušteno mjesto.

Ulica Abdulaha Šeškića, starog imena Deralo, kako je pod tim nazivom upisana 1883. godine na austrougarskoj situaciji toga dijela grada, također je bila zarasla u raslinje, zatrpana kabastim otpadom i smećem. Sokačić se penje od izvora Dokuza prema raskršću Kahvica. Put je nekada bio kaldrmisan i na njemu su se nalazile vodenice koje su ucrtane na spomenutoj karti. Vodenična kola je pokretala voda otvorenog jaza Bunarbaše, koja je preko Bašbunara, Kupila i Zulića proticala kroz sokačić Deralo i spajala se sa vodama Jale, Hazne i Dokuza. Potok se dalje slijeva niz sokak Tomruci, prolazi pored Šarene džamije i ulijeva se u Lašvu kod Čaršijskog mosta. Naziv Tomruci čuva sjećanje na stari vodovod iz 16. stoljeća, kojim se pitka voda dovodila do Donje čaršije drvenim cijevima-tomrucima.

Na inicijativu Zavičajnog muzeja Travnik koji je načinio projektni zadatak zaštite i uređenja lokaliteta sa izvorištima Hazna, Jala, Dokuzi i ulice Deralo, Općina Travnik i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK/KSB, pokrenuli su izradu projektne dokumentacije za uređenje ovoga prostora. Cilj je zaustaviti devastaciju prostora, zaštititi ga i valorizirati kao prirodno dobro i pretvoriti ga u atraktivno mjesto odmora i relaksacije.

Ovim projektom će biti sačuvan i zaštićen prirodni fenomen, još jedna dragocjenost koja krasi najstariji dio Travnika, kulturno-historijsku zonu u kojoj se nalaze mnogobrojni nacionalni spomenici; srednjovjekovna tvrđava, Varoška džamija, Jeni džamija, Sahat-kula, Musala, kompleks Lončarice džamije s ostacima medrese, te ambijentalna cjelina na Lončarici sa starim grebljem i kaldrmisanim putem.

Upravo je u toku izvođenje radova na uređenju lokaliteta sa izvorima Hazna, Jala i Dokuzi.

Priredila: Fatima Maslić

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!