Travnik je kroz svoju dugu i bogatu historiju uvijek bio grad u kojem su se preplitale kulture, ideje i putevi. No, malo šta je tako snažno obilježilo jedno vrijeme kao trenutak kada je kroz Lašvansku dolinu odjeknuo zvuk lokomotive – prvi znak da je u Travnik stigla nova era.
Dolaskom Austro-Ugarske uprave, Travnik je postao važno privredno i saobraćajno središte. U to vrijeme, uskotračne pruge bile su jedini vid željezničkog saobraćaja u Bosni i Hercegovini, a naš grad dobio je svoj prvi voz 26. oktobra 1893. godine, kada je puštena u promet pruga Lašva – Travnik. Samo dvije godine kasnije Travnik je dobio i svoj najzahtjevniji dio željezničke priče – prugu prema Donjem Vakufu, Bugojnu i Jajcu, preko planinskog prevoja Komar. Za taj uspon nabavljena je posebna lokomotiva sa zupčanicima, tehničko čudo svoga vremena.
Taj voz nije bio samo prijevozno sredstvo. Bio je početak industrijskog razvoja, simbol napretka i sigurna veza Travnika sa svijetom. Putnici, radnici, trgovci – svi su kroz dim parnjače i škripu tračnica osjećali da pripadaju nečemu većem. Željeznica je bila živuća vena grada. Bilo je i nezgoda na pruzi, pa i onih kojih se dobro sjećaju i danas živući Travničani.
Kada je 1975. godine ukinuta uskotračna pruga, Direkcija željeznica BiH odlučila je da Travnik zadrži svoj dio historije. Na brigu Općini Travnik ostavljen je parni voz „Ćiro“, lokomotiva i dva vagona – tihi čuvar uspomena na doba kada je ovaj mali voz nosio veliki značaj.
Danas je travnička lokomotiva pravi raritet. Od 38 parnjača proizvedenih u Tvornici lokomotiva u Beču, samo su četiri preživjele vrijeme. Osim našeg „Ćire“, ostale tri čuvaju se u muzejima u Minhenu, Ljubljani i u privatnoj zbirci u Austriji. Travnička lokomotiva je jedina sačuvana zupčasta lokomotiva tipa 97-036 po Abtovom sistemu u Bosni i Hercegovini – dragulj tehničke baštine, vrijedan koliko i njegova historijska priča.
Lokomotiva Flor 2556/1919, sa svojim zatvorenim i otvorenim vagonom, danas je duga 28 metara, široka 2,5 metra i postavljena na tračnice dužine do 32 metra. Nakon konzervacije i restauracije u Banovićima, 2012. godine vraćena je kući – u Travnik.
I postavljena tamo gdje joj je i mjesto: u dvorište Zavičajnog muzeja Travnik, da sjeća i podsjeća. Da bude tiha učionica za nove generacije i nostalgija za one koje pamte vrijeme kada je „Ćiro“ stvarno disao pod Komarom.
Travnik je imao svoj voz. Ali mnogo važnije – Travnik ga još ima.
I čuva ga kao dio sebe.
Travnicki.INFO
