Vođeni željom da našim čitateljima pripremimo određene stručno – tematske sadržaje, otvorili smo rubriku ,,Pune ruke posla”. Iz ugla iskustva mr.sci. Adele Dobrić danas govorimo na temu ,,Kako uspješno biti učitelj učitelju?”
Sigurna sam da se svi sjećamo svojih početaka i prvih dana koje smo proveli u vrtiću ili školi nakon završenog fakulteta. Mnogo toga smo naučili iz knjiga ili vježbi, ali stvarnost je bila drugačija. Došli smo u vrtiće ili škole koje su imale zajedničku viziju usmjerenu na dijete/učenika i svi članovi su se tako ponašali (ili barem većina). Starije kolege/ice su nam pomagale, savjetovale, pokazivale, objašnjavale… i to nam je pomagalo da preživimo „šok realnosti“.
Prva važna i ključna osoba koja je uspostavila most između teorijskih i praktičnih kompetencija novog člana kolektiva jeste njeno veličanstvo mentor/ica. Općenito, mentorski rad je temeljni dio profesionalnog razvoja koji omogućuje da se odgojno-obrazovne institucije vide kao profesionalne zajednice koje uče.
Nekada se uspjeh novih mladih odgajateljica procjenjivao na osnovu uspjeha djece u njihovim grupama, nisu se poštovale njihove individualne potrebe, dobijale su priznanja za uspjehe djece, naglašavale su se njihove slabosti, motivacija im je bila strah od neuspjeha pred kolegicama, profesionalni razvoj je bio povezan s nadzorom, bodovi za stručno napredovanje (ako su se skupljali) nisu bili povezani sa praksom…
Danas je dugačije (želim da vjerujem u to). Mladim i neiskusnim odgajateljicama se pomaže unaprijediti znanja i vještine, zajedno sa mentorom rade na unapređenju kvaliteta rada, naglasak je na pojednicu i jakim stranama, potiču se na intrizičnu motivaciju za unapređenje kvaliteta vlastitog rada, izraženo je međusobno povjerenje, uključuju se u proces evaluacije, izražena je saradnja kako sa mentorima tako i sa ostalim kolegicama…
Dobri mentori mogu biti osobe koje su spremne biti model kolegama, imaju snažnu posvećenost svojoj profesiji, žive u uvjerenju da mentorstvo poboljšava pedagošku praksu, spremni su zastupati prava svojih kolega, posvećeni su cjeloživotnom učenju, uče na greškama, spremni su dijeliti informacije i ideje, elastični su, fleksiblini, uporni i otvorenog uma, a još je dobro ako imaju smisao za humor.
Uspješni mentori imaju visok nivo znanja, vještina i sistema vrijednosti, izvrsne vještine upravljanja grupom, osjećaju ugodu kada ih neko promatra dok rade, prihvataju nove strategije poučavanja, pažljivo slušaju sagovornike, kritike daju na pozitivan i konstruktivan način.
Jedna od strategija koje mentori mogu koristiti je demonstracija, odnosno modeliranje. Ona je veoma moćan oblik prenošenja dobre prakse. Tu je i banka ideja koja se stvara unaprijed kada se predviđaju potrebe mlade odgajateljice, zatim jelovnik ideja kada se nude tri mogućnosti za rješavanje problema koje se kasnije analiziraju, kao i pregledavanje video-snimka koji omogućava detaljniju analizu.
Veće domete obrazovanja moguće je postići i omogućavanjem mladim generacijama
da ovladaju tehnikama koje se prenose kulturom, čime se oblikuje
njihov način korišćenja sopstvenih intelektualnih potencijala, što je najvažnije.
(Kamenov, E.)
Ako želimo (kao savremeno društvo) imati uspješne mentore imamo pune ruke posla da taj segment profesionalnog rasta dovedemo na mnogo viši nivo nego što je danas. Nije dovoljna samo motivacija i zalaganje pojedinaca koji imaju bogato i kvalitetno iskustvo i rezultate rada. A mentori imaju pune ruke posla da početnike dovedu na nivo naprednih početnika, a zatim djelotvornih odgajatelja, odnosno vrlo djelotvornih odgajatelja kako bi postali odgajatelji – eksperti.
Mr. sci. Adela Dobrić
