Izgradnja željezničke pruge koja je započeta u vrijeme Austro- Ugarske monarhije na području današnje Bosne i Hercegovine uveliko je doprinijela otkriću najznačajnijih arheoloških lokaliteta pogotovo kada je u pitanju Travnik i njegova bliža okolina.
Pruga koja je prolazila kroz mjesta Bila, Dolac, Travnik i nastavljala dalje preko Turbeta i Komara do Donjeg Vakufa i Jajca, upotpunila je i sliku disperzije lokaliteta iz različitih perioda prošlosti, ali je njena izgradnja u konačnici rezultirala i devastacijom pojedinih nalazišta koja su od iznimne važnosti za što bolje razumijevanje kako prošlosti travničkog kraja, tako i prošlosti Bosne i Hercegovine.
U periodu najintenzivnijih radova na izgradnji željeznice dolazi i do otkrića jednog od najinteresantnijih sakralnih objekata kasne antike. Objekat je okarakteriziran kao kasnoantička, odnosno ranokršćanska bazilika, koja je u više navrata bila predmetom arheoloških iskopavanja. Brzina izgradnje pruge diktirala je i brzinu izvođenja arheoloških radova, te je tom prilikom jedan dio bazilike i uništen, čime je načinjena velika šteta na objektu i ogroman gubitak za nepokretno kulturno naslijeđe. Prvom kampanjom arheoloških istraživanja 1893. godine rukovodio je arheolog Ćiro Truhelka, a rezultate ovih iskopavanja objavio je u publikaciji Glasnik Zemaljskog muzeja. Već nakon ove faze bilo je jasno da se radi o iznimno velikom i značajnom kompleksu koji će sve do danas pobuđivati pažnju istraživača. Dio bazilike koju je Truhelka otkrio danas se nalazi ispod magistralne ceste, a podaci koje je on donio u svom radu danas su jedini koje imamo o objektu tzv. južne crkve. Otkriveni dio bazilike imao je dva predvorja. Jedno se nalazilo na zapadnoj strani i zapremalo je kompletnu širinu zgrade, koja je iznosila 16, 65 m, dok je drugo bilo na sjevernoj strani i predstavljalo je prostrani dvor. Dijelovi zida ovog dvora, kako ga Truhelka naziva, mogli su se pratiti u dužini od 25 m, kao i ostaci nekih drugih objekata, koji će kasnijim iskopavanjim u potpunosti biti otkriveni. Drugi dio kompleksa nazvan je sjevernom crkvom. U toku prvih iskopavanja pronađena je određena količina pokretnog arheološkog materijala i arhitektonskih fragmenata bazilike.
Misleći da je objekat otkrio u potpunosti Truhelka u svom radu navodi da je iskopavanja priveo kraju, što se ispostavilo kao netačno jer su 1919. godine radnici željeznice vadeći pijesak otkrili jednu grobnicu ispod temelja bazilike. U grobnici se nalazio zlatni nakit sastavljen od 18 medaljona i križa koji su radnici ubrzo nakon otkrića prodali u Travnik. Četiri godine nakon otkrića započeta je nova kampanja arheoloških istraživanja koju je predvodio Mihovil Mandić, a po nalogu tadašnje Sarajevske željezničke direkcije. Rezultati su objavljeni već sljedeće godine, odnosno 1924., također u Glasniku Zemaljskog muzeja. Rezultati prve i druge kampanje jasno su upućivali da se na lokalitetu u Varošluku nalazi dvojna bazilika koju čine južna i sjeverna crkva povezane paradisusom- unutarnjim dvorištem, a izgrađena je na temeljima starije građevine sa hipokaustom. Ukupne dimenzije iznosile su 30 x 62 m, uključujući i dvorište. Zidovi bazilike su izvedeni u tehnici opus incertum, od lomljenog kamena i oblutaka. Kao vezivo korišten je krečni malter. Njihova debljina je iznosila od 0,60 do 1,00 m. Podovi su bili premazani malterom, a finalni sloj je bio od drveta. Bazilika je najvjerovatnije imala drvenu krovnu konstrukciju i pokrov od drveta, jer prilikom iskopavanja nisu pronađeni elementi kamenog svoda ili fragmenti crijepa. Posljednja kampanja iskopavanja, a kojom je rukovodio Ivo Bojanovski, odvijala se u toku 1970. godine, značila je i otkriće tzv. sjeverne crkve, čime je donekle definiran izgled cjelokupnog kompleksa građevina na Varošluku. Uporedo sa iskopavanjima vršena je i konzervacija sačuvanih zidova bazilike, pri čemu se nastojao sačuvati njihov izvorni način gradnje, kao i jasna distinkcija između dvije faze gradnje objekta.
U sklopu regulacionog plana „Centar naselja Pašinac- Turbe“ u novembru 1990. godine izvršen je uvid u postojeće stanje kompleksa bazilike, a pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog naslijeđa, a tom prilikom bilo je govora i o dislociranju magistralne ceste kako bi se dijelovi bazilike koji se nalaze ispod nje otkrili i prezentirali javnosti. Cijeli kompleks datira se u drugu polovinu 5. stoljeća naše ere, iako neki predmeti pronađeni tokom iskopavanja se datiraju i u ranija stoljeća.
Zavičajni muzej Travnik 2012. godine započinje sa kontinuiranim nadzorom nad ovim vrijednim spomeničkim kompleksom te neophodnim radovima kako istraživačkim, tako i onim tekućeg održavanja kako bi se na što adekvatniji i moderniji način javnosti izvršila njegova prezentacija. Već 2013. godine, dijelom iz vlastitih finansijskih sredstava, dijelom iza granta Federalnog ministarstva kulture i sporta, Muzej započinje sa čišćenjem sjeverne crkve od raslinja i trave, te čišćenjem unutrašnjosti grobnice na svod, a sve u cilju dobivanja što jasnije slike o stepenu oštećenja koje je ovaj kompleks pretrpio u periodu od 1970. do 2013. godine. Iste godine postavljena je zaštitna mreža na ulazu u grobnicu, rasvjeta oko objekta, te informativna dvojezična tabla uz prateće fotografije i crteže. Nakon uvida u stanje napravljena je projektna dokumentacija za sljedeće faze projekta finansirane također grantovima Federalnom ministarstva kulture i sporta, ali i vlastitim sredstvima, koja su podrazumijevala arheološka istraživanja na prostoru oko zapadnog zida grobnice, te postavljanje zaštitne metalne konstrukcije iznad druge grobnice u sklopu objekta, također uz dvojezične informativne panoe postavljene na staklenim plohama.
Arheološka istraživanja iz 2016. godine rezultirala su pronalaskom dijelova podrumske peći koja je dio rimskog sistema centralnog grijanja čime je još jednom potvrđeno da je bazilika izgrađena na temeljima starijeg objekta- najvjerovatnije rimske vile. Po završetku posljednje faze projekta Zavičajni muzej Travnik je u sklopu obilježavanja „Dana općine Travnik 2018“ na samoj lokaciji prezentirao dosadašnje rezultate koji su obuhvatali: ukljanjanje samoniklog raslinja, postavljanje rasvjete u ekstrijeru i entrijeru bazilike, postavljanje info- table, sanaciju oštećenja na zidovima grobnice, uklanjane otpada iz grobnice, postavljanje rešetki, mreža i metalne konstrukcije koja predočava nekadašnji svod antičke grobnice panelima na staklu, koji uz tekstualne i slikovne priloge prezentiraju informacije o historijatu, graditeljskim i kulturnim aspektima ovog nacionalnog spomenika. Tom prilikom članovi Dramskog studija Centra za kulturu općine Travnik izveli su igrokaz „Ispiranje zlata u rijeci Lašvi“, prema scenariju Enes Škrge i u izvršnoj produkciji Olivera Jovića.
pripremila: kustosica Ajla Sejfuli MA, Zavičajni muzje Travnik