U burnim decenijama 20. stoljeća, u vremenu kada su se carstva rušila, države nastajale i nestajale, a ljudski život često vrijedio manje od ideologije, jedan Travničanin je tiho, bez pompe i slave, radio ono što je smatrao ispravnim. Njegovo ime je Derviš M. Korkut – intelektualac, muftija, bibliotekar, humanista i čovjek koji je, rizikujući vlastiti život, spasio Sarajevsku hagadu, jedno od najvrjednijih kulturnih blaga Bosne i Hercegovine.
Derviš M. Korkut rođen je 5. maja 1888. godine u uglednoj porodici Korkut, čiji su članovi decenijama ostavljali snažan trag u vjerskom, kulturnom i obrazovnom životu Bosne i Hercegovine. Porodica Korkut se u Travnik doselila još u 19. stoljeću, a Travnik je ostao važno uporište njihovog djelovanja.
Osnovno obrazovanje Korkut je započeo u Travniku, a potom nastavio u Sarajevu, gdje je maturirao u Velikoj gimnaziji. Visoko obrazovanje stiče u Istanbulu, na tadašnjem Darülfünunu, gdje studira teologiju. Boravak u Istanbulu, u vremenu političkih previranja i intelektualnih reformi, snažno je uticao na njegovo razmišljanje i oblikovao njegov kritički, ali humanistički pogled na svijet.
Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, Korkut radi kao nastavnik, vojni imam tokom Prvog svjetskog rata, a kasnije i kao državni službenik. Bio je poznat kao izuzetno obrazovan čovjek – govorio je više jezika, uključujući turski, njemački, francuski i arapski, uz poznavanje engleskog.
Posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima period kada je obavljao dužnost muftije u Travniku, čime je nastavio višegeneracijsku porodičnu tradiciju. Ipak, politički pritisci i neslaganja s vlastima Kraljevine Jugoslavije doveli su do njegovog udaljavanja iz državne službe, nakon čega se povlači iz politike i posvećuje naučnom i kulturnom radu.
Sudbina će ga dovesti u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, gdje radi kao kustos i bibliotekar. Upravo tu, tokom Drugog svjetskog rata, Derviš M. Korkut će učiniti djelo po kojem će zauvijek ostati upisan u historiju.
Godine 1942., kada su nacističke vlasti zahtijevale predaju Sarajevske hagade, srednjovjekovnog jevrejskog rukopisa neprocjenjive vrijednosti, Korkut donosi odluku koja je mogla značiti njegovu smrt. Umjesto da se povinuje naredbi, Hagadu iznosi iz muzeja, skriva je i predaje na čuvanje pouzdanim ljudima, čime je spašava od sigurne pljačke ili uništenja.
Osim Hagade, Korkut je pomagao i ljudima. U svom domu je skrivao mladu Jevrejku Donkicu Papo, spašavajući joj život u vrijeme progona i deportacija. Njegova humanost nije pravila razliku po vjeri ili naciji – vodila se isključivo savješću.
Nakon rata, umjesto priznanja, Derviš M. Korkut doživljava hapšenje i suđenje od strane novih vlasti. Osuđen je i zatvoren, a godine provedene u zatvoru dodatno narušavaju njegovo zdravlje. Iako je kasnije pušten, nikada se u potpunosti nije vratio javnom životu.
Preminuo je 1969. godine, gotovo zaboravljen, bez priznanja kakvo je zasluživao.
Danas, zahvaljujući istraživanjima i biografiji koju je napisao Hikmet Karčić, Derviš M. Korkut konačno dobija mjesto koje mu pripada – među velikim ljudima Bosne i Hercegovine. Njegov život svjedoči da hrabrost ne mora biti glasna, da se najveća djela često čine u tišini i da Travnik nije samo grad historije, već i grad ljudi koji su historiju mijenjali.
Derviš M. Korkut nije spasio samo knjigu. Spasio je vrijednosti.
Travnicki.INFO
