Novotravničanin Samir Silajdžija, koji ima i jake veze s Travnikom, napravio je nevjerovatan podvig. Naime, on je u Italiji postao Ironman, jer je uspješno završio 3.8 kilometara plivanja, 180 km bicikliranja i 42.2 kilometra trčanja.
Njegovu bitku s vlastitim tijelom i pomjeranje granica prenosimo u cjelosti.
”Kada sam prvi put u osnovnoj školi čuo za triatlon i da ljudi uspijevaju te tri discipline završiti jednu za drugom, bilo mi je nevjerovatno. Pitao sam se ko su ti ljudi, kako to sve uspijevaju, kako jedu, kako treniraju, i još milion pitanja mi je prolazilo kroz glavu, ali nikada nisam pomislio da ću biti jedan od njih.
Prestankom igranja fudbala, tražio sam novi hobi. Počeo sam trčati ulične trke na 5 i 10 km. Malo-pomalo, postajalo je sve zanimljivije… I tada, djevojka, sada supruga i najveća podrška, šalje mi link za triatlon Boračko jezero. Rekao sam kao iz topa: „Idem se prijaviti.“ I prijavio sam se, iako sam sa plivanjem bio na „Vi“, a ni bicikl nisam imao. I tako, na mom prvom triatlonu, odmah DNF. Nakon 100 metara plivanja tražim čamac da me izvuku. Sav inat je proradio tada i rekao sam: „Idemo u ovaj sport da se okušamo.“ I eto, nakon odrađena 3 olimpijska triatlona, 1 sprint ekstremnog triatlona i 4 half distance triatlona, došao je red na IRONMAN.
Na nagovor mog trenera, sve se to desilo i počeo sam tražiti gdje da idemo. Kada sam saznao da i on ide u Italiju, odmah se tražila karta i hotel u gradu Cervia. ITALIJA, DOLAZIMO!
Snijeg, kiša, sunce, vjetar – mogao bih do sutra nabrajati kroz šta se sve prolazilo na treninzima kako bi se spremio novi čelični izazov. Bilo je svega, samo riječ „odustajanje“ nije. Tu je bila moja najveća podrška, i one zaslužuju još veću medalju od ove moje! Imla i Nejla. Hvala mom treneru bez kojeg ova ludost ne bi bila moguća.
Red je spomenuti i društvo kroz trenažni proces. Na plivačkom treningu bio je moj drug Benjo iz Zenice, a biciklistički treninzi uz Marka, Nikolu i Tea. I na trčanju sam imao društvo – Midu i Nikolu. Hvala im. 🙂
**Plivanje 3,8 km – 1:08:00**
Disciplina koja mi je najslabija i najteža za napredovati zbog nedostatka uslova i problema sa treniranjem. Na kraju je ispalo odlično. Plivanje uz dosta valova i start sa preko 2.550 ljudi… To se ne može opisati ni dočarati riječima. Koliko je adrenalin bio visok! U par navrata sam uspio preplivati preko ljudi – ne namjerno. Uspješno završavam plivanje i ulazim u T1.
**Biciklizam 180 km – 5:14:20**
Brzo presvlačenje i guranje bajka kroz T1, gužva i borba za svaku sekundu. Izlazak iz grada – nekih 20 km vožnje do autoputa sa dosta loših dionica, gdje je bilo mnogo probušenih guma i boca koje su ispadale iz bidona. Asfalt nije bio najsjaniji na tom dijelu. Onda dolazimo na autoput gdje sam sreo mnoge koji su vozili u grupama, iako to nije dozvoljeno, ali sudija nikoga nije kažnjavao. Samo su smetali na motorima, nikakvu funkciju nisu imali. Dosta komentara je bilo o “draftanju”, ali trka je gotova. Neko je uspio uhvatiti grupnu vožnju, neko ne. Pričalo se dosta o jednom usponu. Je li težak, nije težak? Na kraju, ispao je brutalan uspon od 14-15% na nekim dijelovima – borba. Na drugom krugu sam vidio ljude kako guraju bicikle kraj sebe… Uspio sam sve odraditi i vratio se u grad. Ostaje još maraton…
**Trčanje 42,2 km – 3:32:20**
Nikada prije nisam trčao maraton, prvi put u životu ovu dužinu. Nisam znao šta da očekujem niti kako će tijelo reagovati… Samo sam znao, i svi su govorili: „Ako jedeš na biciklu, onda možeš i trčati. Pazi se dobro šta i kako ćeš.“ To mi je cijelo vrijeme bilo u glavi. Jeo sam i pio. Prvi krug sam išao da vidim kako će noge reagovati i da li će biti problema, bez ikakvog forsiranja i dizanja tempa. Bilo je odlično i nisam ni u jednom momentu osjetio nelagodu ili težak napor. Iz kruga u krug imao sam osjećaj da je bilo sve lakše i lakše. Prestizao sam ljude koji su mene na biciklu prešli – dresove sam pamtio i tako redom prelazio. Svaki krug novo bodrenje i navijanje, pa nisam smio stati. Supruga i Nejla su bile najglasnije, a tu su im se pridružile Naida i Lana. Moralo se gurati do kraja. Na kraju su me Imla i Nejla čekale pred sam cilj da mi predaju zastavu naše BOSNE I HERCEGOVINE. Ulazak na crveni tepih… Iskreno, ne znam ni kako sam prošao kroz cilj, ne sjećam se tih trenutaka, samo sam čuo:
„SAMIR, YOU ARE AN IRONMAN!“
10:09:22
Travnicki.INFO
