Potvrđena optužnica Kantonalnog suda u Sarajevu protiv majke i njenog rođaka zbog trgovine ljudima i prisiljavanja četvero djece na prosjačenje još jednom je otvorila pitanje koje građani Travnika i drugih gradova u SBK/KSB svakodnevno gledaju na ulicama, raskrsnicama, trgovima i ispred tržnih centara.
Iako dio javnosti prosjačenje često posmatra isključivo kroz prizmu siromaštva, posljednjih godina sve više slučajeva pokazuje da iza velikog broja organizovanih prosjačenja stoje ozbiljna krivična djela, uključujući trgovinu ljudima, iskorištavanje djece, prisilu, zanemarivanje i različite oblike nasilja.
Na području Travnika, Viteza, Bugojna, Novog Travnika i drugih gradova SBK/KSB građani gotovo svakodnevno susreću iste osobe na istim lokacijama, često sa djecom, bez obzira na vremenske uslove. Posebno zabrinjava činjenica da se maloljetnici mogu vidjeti na ulicama tokom školskih sati, na visokim temperaturama, kiši ili hladnoći, gdje sate provode proseći novac od prolaznika.
Sigurnosne i socijalne institucije godinama upozoravaju da prosjačenje u velikom broju slučajeva nije spontano niti individualno, nego organizovano. Djeca i ranjive osobe često su pod kontrolom drugih ljudi koji uzimaju novac koji oni prikupe, dok sami ostaju bez osnovnih uslova za normalan život, obrazovanje i zaštitu.
Upravo zbog toga stručnjaci upozoravaju da građani moraju biti svjesni da novac dat na ulici često ne završava kod osobe koja prosi, nego kod organizatora koji ostvaruju značajnu zaradu iskorištavanjem djece i drugih ranjivih kategorija. U najtežim slučajevima radi se o elementima trgovine ljudima, što predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela.
Posebno je alarmantno kada se za prosjačenje koriste djeca. Takve situacije nisu samo pitanje socijalne ugroženosti, nego ozbiljan signal za hitnu reakciju policije, centara za socijalni rad i pravosuđa. Djeca koja odrastaju na ulici, umjesto u školi i sigurnom okruženju, dugoročno postaju žrtve sistema iskorištavanja iz kojeg se kasnije veoma teško izvlače.
Građani Travnika i SBK/KSB posljednjih godina sve češće ukazuju i na organizovane dolaske grupa prosjaka u pojedine gradove, smjene na određenim lokacijama, pa čak i “rezervisana mjesta” za prosjačenje, što dodatno potvrđuje sumnje da iza svega stoje dobro uhodane mreže.
Slučaj iz Sarajeva pokazuje koliko situacija može biti ozbiljna iza onoga što prolaznici vide samo nekoliko sekundi na ulici. Zbog toga nadležni često apeliraju da se umjesto davanja novca na ulici pomoć usmjeri kroz humanitarne organizacije, javne kuhinje, centre za socijalni rad i institucije koje mogu osigurati da pomoć zaista dođe do onih kojima je potrebna.
Prosjačenje nije bezazlena pojava niti “snalaženje za život”, posebno kada uključuje djecu. U velikom broju slučajeva riječ je o brutalnom iskorištavanju najranjivijih, iza kojeg često stoji organizovana zarada i teška krivična djela.
Agencija DAN