Kalibunar je jedno od naselja u Travniku koje nosi posebnu simboliku i životnu priču mnogih porodica. Svoju pravu ekspanziju doživio je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nikle manje zgrade sa po četiri do šest stanova, građene za radnike tadašnjeg tekstilnog kombinata „Borac“.
Upravo zahvaljujući toj gradnji, Kalibunar je ubrzo postao živahno mjesto u kojem su se susretali ljudi iz različitih krajeva, zaposleni u industriji koja je bila nosilac razvoja Travnika.
U to vrijeme, život u naselju imao je posebnu toplinu i jednostavnost. Zgrade su bile okružene dvorištima u kojima su se igrala djeca, a komšijski odnosi bili su bliski i ispunjeni međusobnom podrškom. Stanovi su bili skromni, ali dovoljno prostrani da u njima odrastu čitave generacije. Večeri su bile ispunjene druženjima na klupama ispred zgrada, dok se ljeti često osjećao miris svježe skuhane kafe i domaćih kolača koji su se dijelili među komšijama.
Tokom ratnih devedesetih godina, život u Kalibunaru, kao i u cijelom Travniku, bio je obilježen neizvjesnošću i strahom. Naselje je, zbog svog položaja i broja stanovnika, proživjelo težak period. Mnoge porodice su se raselile, a svakodnevni život sveo se na borbu za osnovne potrebe i sigurnost. Ipak, i u tim najtežim trenucima, Kalibunar je zadržao duh zajedništva.
Ljudi su dijelili ono malo što su imali, pomagali jedni drugima i na taj način sačuvali osjećaj zajednice koji je i ranije bio obilježje ovog naselja.
Nakon rata, Kalibunar je polako počeo obnavljati svoj izgled i život. Neke od starih zgrada su renovirane, a s vremenom su nikle i nove stambene jedinice. Dolazak novih generacija donio je i promjene u načinu života – dvorišta su sve manje ispunjena dječijom igrom, a društvene navike su se izmijenile.
Ipak, starosjedioci se i danas rado sjećaju vremena kada je naselje disalo kao jedna velika porodica.
Danas Kalibunar predstavlja spoj starog i novog. Ulice su prometnije, automobili su zauzeli prostore nekada rezervisane za dječije igre, a moderno vrijeme donijelo je užurbanost. Međutim, duh zajedništva nije nestao. Još uvijek se mogu vidjeti stariji komšije kako razgovaraju ispred zgrada, dok mlađi naraštaji Kalibunara grade svoje životne priče, često izvan Travnika, ali sa korijenima duboko vezanim za ovo naselje.
Kalibunar je više od mjesta za život – on je simbol jednog vremena i dokaz da se kroz promjene i nedaće može sačuvati ono najvažnije: osjećaj pripadnosti i zajedništva.
To naselje i danas čuva uspomene svojih stanovnika, ali i otvara nova poglavlja za generacije koje dolaze.
U nastavku pogledajte nekoliko jutrošnjih fotografija upravo sa Kalibunara.
Travnicki.INFO