Među brojnim imenima koja su obilježila kulturnu i duhovnu historiju Bosne i Hercegovine, ime Abdulvehhaba Ilhamije stoji posebno. Ovaj derviš, pjesnik i mislilac iz 18. stoljeća rođen je u Žepču, ali je svoj trag, životni i duhovni, najdublje ostavio upravo ovdje – u srcu Bosne, Travniku.
Ilhamija je živio u vrijeme kada je Bosna bila dijelom Osmanskog Carstva, a Travnik vezirski centar – političko, kulturno i duhovno središte regije. U takvom kontekstu, Ilhamija se isticao kao čovjek riječi, ali i čovjek hrabrosti. Njegova poezija, prožeta sufijskom mudrošću i dubokom vjerom, govorila je jezikom naroda – jednostavno, jasno i snažno.
Glas naroda protiv zuluma
Poznat kao neko ko „govori istinu bez straha“, Ilhamija je bio i glas naroda protiv tadašnjeg vezira Dželaludina-paše, čija je okrutnost prema narodu bila predmet brojnih kritika. Prema predaji, upravo ta hrabrost ga je koštala života. Pozvan u Travnik pod izgovorom razgovora, Ilhamija je bio pogubljen 1821. godine – prema legendi, odbio je povući svoje riječi i radije izabrao smrt nego pokornost tiraniji.
Njegove posljednje riječi, koje se često prenose u različitim verzijama, ostaju simbol vjere i nepokolebljivosti:
„Jednom se umrijeti mora.“
Naslijeđe koje živi
I danas, više od 200 godina kasnije, Ilhamijina poezija živi. Njegove ilahije, stihovi i poruke čuvaju se u rukopisima, ali i u živom pamćenju naroda – kroz usmenu tradiciju, literaturu i kulturne manifestacije. Posebno u Travniku, gdje se njegovo ime s poštovanjem izgovara i prenosi s koljena na koljeno.
Ilhamija nije bio samo pjesnik – bio je savjest jednog naroda. Njegova poruka ostaje aktuelna i danas: istina, sloboda i duhovna čistoća vrijede više od bilo kakve moći ili položaja.
Travnik ga pamti
U Travniku, Ilhamija ima svoje mjesto – kako u povijesnim spisima, tako i u srcima ljudi. Učenici o njemu uče kroz nastavu, kulturne manifestacije često odaju počast njegovom liku i djelu, a svaka priča o starom Travniku ne može proći bez spomena na ovog bosanskog derviša i pjesnika.
Travnik ga nije zaboravio. I nikada neće.
Travnicki.INFO