Smrt nije kraj, ostaje trag života po tom životu zapamćen. Zato neke ljude, čak i ako nisu naročito bliski, svojim osjećamo, jer su svaki susret pretvorili u drago iskustvo, po kojim ih se rado sjecamo. Zato je njihov odlazak naročito bolan.
Takvu bol osjetili su danas mnogi sugrađani na vijest o smri Jasmine Seferović.
Radni vijek provela je radeći u nekadašnjem Radio Travniku, a kasnije u kolektivu RTT.
Upravo tu, izmedju ostalog, stekla je brojna poznanstva, prijateljstva i pokazala koliko jedan čovjek umije biti dobar.
Zapravo, Jasmina je znala samo za jedan smjer odnosa, onaj u kojem bezgranično daje; konkretnu pomoć, savjet, brigu…i tako je živjela, i tako je pamtimo.
Ostavila je porodicu, prijatelje ali i kolektiv koji formalno odavno ne postoji, ali kolektiv koji suštinski jos traje.
Jasmina je u dobroj mjeri zaslužna za to.
Zato uz bol i tugu, i ponos je danas našao svoje mjesto, ne samo kod porodice, kojima izrazavamo najiskrenije rijeci saucešca, nago i prijateljia,radnih kolega i sugrađana.
Svi mi,znali smo da, imati je u svojoj blizini, zapravo je naša privilegija.
Ostaje sjećanja i to ona najljepša, jer Jasmina drukčija nije ni stvarala.
Travnicki.INFO