Dok se na travničkoj Zelenoj pijaci svakodnevno kupuju voće, povrće i druge namirnice za porodičnu trpezu, najnoviji podaci o troškovima života u Federaciji Bosne i Hercegovine pokazuju koliko je održavanje kućnog budžeta postalo zahtjevno.
Sindikalna potrošačka korpa za septembar 2026. godine iznosila je čak 3.565,70 KM, što je više nego što zajedno zarade dvije osobe s prosječnim platama u Federaciji BiH.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, prosječna neto plata u Federaciji BiH za august ove godine iznosila je 1.708 KM, dok je minimalna plata utvrđena odlukom Vlade Federacije BiH iznosila 1.027 KM.
Jednostavna računica otkriva razmjere nesrazmjera između primanja i troškova života. Jedna prosječna plata pokriva tek 47,90 posto sindikalne potrošačke korpe, dok je minimalna plata dovoljna za svega 28,81 posto procijenjenih mjesečnih potreba četveročlane porodice.
Čak i kada oba roditelja rade i ostvaruju prosječnu platu, njihova ukupna mjesečna primanja iznose 3.416 KM. To je za 149,70 KM manje od vrijednosti sindikalne potrošačke korpe. U porodici u kojoj oba roditelja primaju minimalnu platu, mjesečni prihodi iznose 2.054 KM, a do iznosa potrebnog za pokrivanje procijenjenih troškova nedostaje čak 1.511,70 KM.
Iza ovih brojki kriju se svakodnevne odluke s kojima se suočavaju brojne porodice, uključujući i one u Travniku. Koliko novca izdvojiti za hranu, koliko za račune, školske potrebe, odjeću i obuću, a koliko uopće preostaje za nepredviđene troškove?
Posebno zabrinjava struktura potrošačke korpe. Prema sindikalnoj metodologiji, prehrana učestvuje sa 46,12 posto u ukupnim troškovima života. Preračunato u novac, to znači da je četveročlanoj porodici samo za hranu mjesečno potrebno približno 1.644,50 KM.
Drugim riječima, gotovo cijela jedna prosječna plata u Federaciji BiH odlazi na prehranu četveročlane porodice. Od prosječnih 1.708 KM nakon izdvajanja za hranu ostale bi svega 63,50 KM, a računi, stanovanje, prijevoz, školske potrebe i drugi troškovi tek dolaze na naplatu.
Upravo zato prizori sa travničke Zelene pijace, koje smo zabilježili jučer, 29. oktobra, predstavljaju prikladnu ilustraciju ove ekonomske teme. Pijaca je mjesto neposrednog susreta kupaca i prodavača, ali i prostor u kojem se svakodnevna kupovina mora uklopiti u mogućnosti kućnog budžeta.
Za mnoge porodice pitanje više nije samo šta kupiti nego i kako rasporediti raspoloživi novac tokom cijelog mjeseca. Kupovina svježih namirnica tek je jedan dio znatno šire finansijske računice.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, nakon prehrane najveći udio u potrošačkoj korpi imaju stanovanje i komunalne usluge sa 12,63 posto, te obrazovanje i kultura sa 12,62 posto. Slijede odjeća i obuća sa 11,22 posto, higijena i održavanje zdravlja sa 7,60 posto, održavanje domaćinstva sa 5,61 posto i prijevoz sa 4,21 posto.
Sindikalna potrošačka korpa izračunata je za četveročlanu porodicu koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece, od kojih jedno pohađa osnovnu, a drugo srednju školu. Za izračun prehrambenih troškova korištene su cijene 86 artikala iz tri trgovačka centra, dok su u kategorijama higijene i održavanja zdravlja te stanovanja i komunalnih usluga obuhvaćene dodatne stavke neophodne za svakodnevni život.
Važno je naglasiti da se radi o sindikalnom pokazatelju troškova života u Federaciji BiH, a ne o posebnom istraživanju cijena u Travniku. Ipak, odnos između plata i procijenjenih porodičnih troškova otvara pitanja koja su jednako važna i za stanovnike našeg grada.
Dodatni problem predstavlja činjenica da prosječna plata nije iznos koji prima svaki zaposleni. Dio radnika ostvaruje znatno niža primanja, dok pojedina domaćinstva zavise od samo jedne plate ili penzije. Za takve porodice održavanje finansijske ravnoteže može biti još zahtjevnije.
Istovremeno, troškovi života ne završavaju kupovinom osnovnih namirnica. Školske obaveze, ogrjev ili grijanje, električna energija, komunalne usluge, lijekovi i prijevoz predstavljaju izdatke koje je teško odgoditi, posebno u periodu jeseni i približavanja zimskih mjeseci.
Pitanje životnog standarda zato se ne može posmatrati samo kroz rast nominalnih plata. Jednako je važno koliko robe i usluga građani za ta primanja mogu kupiti i koliko im novca ostaje nakon podmirenja osnovnih životnih potreba.
Fotografije koje donosimo sa travničke Zelene pijace prikazuju jedan sasvim običan dan u našem gradu. Međutim, u kontekstu najnovijih sindikalnih podataka, one su i povod da se ponovo zapitamo koliko je danas novca potrebno za život jedne porodice.
Jer životni standard ne određuje samo iznos koji piše na platnoj listi, nego i ono što od te plate ostane nakon svakodnevne kupovine i plaćenih računa.
Travnicki.INFO