Predmet ”Tuzlanski konvoj spasa” nakon sedam godina vraćen u Tužilaštvo Travnik
Predmet ”Tuzlanski konvoj spasa” nakon sedam godina vraćen u Tužilaštvo Travnik
Aktuelno

Predmet ”Tuzlanski konvoj spasa” nakon sedam godina vraćen u Tužilaštvo Travnik

Planet obuca

Državno tužilaštvo je, u skladu s odredbama Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, istragu o napadu na “Tuzlanski konvoj spasa“ ustupilo na procesuiranje Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona (SBK) u Travniku, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). Svjedoci napada na konvoj kažu da su zbog višegodišnjeg lutanja predmeta izgubili nadu u pravdu.

Kako je potvrdio glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić, predmet je u travničko tužilaštvo prebačen na prijedlog Državnog suda. Tužilaštvo BiH je istragu u ovom predmetu pokrenulo u oktobru prošle godine.

Riječ je o predmetu koji se godinama prebacuje iz jednog u drugo tužilaštvo a u kome se vodi istraga o događaju iz juna 1993. godine u kom je tokom napada ubijeno sedam vozača i nekoliko drugih učesnika konvoja, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Prema riječima Ernese Beganović, službenice za odnose s javnošću Tužilaštva SBK-a Travnik, ovo je već drugi put kako je predmet u ovom tužilaštvu, koje je prije osam godina o ovom događaju vodilo istragu protiv nepoznatih lica u vezi s ratnim zločinom nad civilnim stanovništvom. Nakon vraćanja predmeta u Državno tužilaštvo 2013. godine, istraga je, kako je rekla, proširena na šest poznatih osoba osumnjičenih za ratni zločin počinjen u ljeto 1993. na području Novog Travnika, Viteza i Busovače.

Ovo tužilaštvo će u narednom periodu izvršiti uvid u dostavljenu dokumentaciju, te u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, po potrebi poduzeti i druge zakonom predviđene mjere i radnje, te u konačnici donijeti tužilačku odluku”, kazala je Beganović.

Na tužilačku odluku čeka se 27 godina nakon ubistava ljudi koji su se u junu 1993. u koloni iz Splita preko Novog Travnika kretali prema Tuzli.

Prema izvještaju Centra službi bezbjednosti (CSB) Tuzla, u selu Rankovići (općina Novi Travnik) žene i djeca su 4. juna 1993. godine blokirali put kako bi konvoj morao stati. Žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima, a prema izvještaju, došlo je do masovne pljačke, maltretiranja i ubistava.

Ubijeno je sedam vozača – Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića je nepoznata, a traga se za još tri osobe.

Prema dostupnim podacima, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) opljačkali su 142 kamiona, 20 putničkih vozila, devet kombija, dva sanitetska vozila sa opremom i lijekovima, robu široke potrošnje u vrijednosti 17 miliona maraka i oko 500 tona druge robe, čija vrijednost nije procijenjena, kao i novca u iznosu oko 1,3 miliona maraka.

Tuzlak Jasminko Hozić jedan je od učesnika ovog konvoja i svjedočio je najbrutalnijim premlaćivanjima i ubistvima koja su se tada dogodila. Hozić ne vjeruje ni da će nova istraga dati konkretne rezultate budući da predmet godinama “luta”.

Sumnjam da će i ta nova istraga završiti nekom optužnicom i presudama. Svrha napada na konvoj tada je bila isključivo pljačka, jer se znalo da narod u autobusima i privatnim automobilima nosi ogromne količine lijekova, hrane i druge robe, kao i novca. U istom tom konvoju putovalo je ‘more’ Hrvata iz Tuzle. Do mene je sjedila žena koja je Indijka. Dakle, napad je izvršen čisto radi pljačke, neko se dobro obogatio, a sumnjam da će za to odgovarati”, rekao je Hozić za BIRN BiH.

U pravdu, ni nakon poznatih imena osumnjičenih, u ovom slučaju ne vjeruje ni Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje”. Godinama je ova fondacija istražnim organima dostavljala materijale i informacije o događajima iz 1993. godine, ali rezultata nije bilo.

Nevjerovatno je da cijela država zna šta se dogodilo, ko je izvršio napad, samo tužilaštva sva redom koja su vršila istrage, ne znaju. Mi ih decenijama upućujemo samo da se obrate na adresu Marinka Jurčevića, tadašnjeg vojnog tužitelja HVO-a, koji mora znati sve o ovom događaju, ali nijedno tužilaštvo to nikada nije uradilo”, kazao je Alić.

Marinko Jurčević, nekadašnji glavni tužitelj Državnog tužilaštva, u ranijim izjavama za BIRN BiH je tvrdio da nije bio vojni tužilac u to vrijeme, napominjući da je u junu 1993. godine vladao opći haos na prostoru srednje Bosne.

Ja nisam tada bio vojni tužitelj, a institucije društva, među kojima sud i tužilaštvo, u junu 1993. godine, kada je u toku bio sukob vojnih postrojbi HVO-a i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), uopće nisu funkcionisale. Kasnije sam, kao glavni tužilac Tužilaštva BiH, tražio da se uradi sveobuhvatna strategija istraživanja ratnih zločina, ali, nažalost, to ni do danas nije urađeno”, rekao je tada Jurčević za BIRN BiH.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na vanrednoj sjednici održanoj 24. septembra, usvojilo je Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina. Jedan od ciljeva usvojene Strategije jeste i osiguranje efikasnog raspoređivanja predmeta na niže sudove, čija dinamika do sada nije bila adekvatna.

U Strategiji je navedeno da u Tužilaštvu BiH postoji više od 550 neriješenih predmeta ratnih zločina u kojima je imenovano 4.500 poznatih počinilaca, i isto toliko predmeta u kojima nije poznat počinilac. Na sudovima entiteta i Brčko distrikta je oko 200 predmeta u kojima je poznat počinilac ratnih zločina.

Kako je za BIRN BiH potvrdila Minka Kreho, sutkinja Suda BiH, “Tuzlanski konvoj spasa” jedan je od, za sada, 90 dogovorenih predmeta koji će sa državnog nivoa biti prebačeni na procesuiranje entitetskim sudovima.

BIRN BiH