Vođeni željom da našim čitateljima pripremimo određene stručno – tematske sadržaje, otvorili smo rubriku ,,Pune ruke posla”. Iz ugla iskustva mr.sci. Adele Dobrić danas govorimo na temu ,,Reci mi koliko vrijedim”.
Dobar dio svog života čovjek provede propitujući se šta je dobro za njegovo dijete, da li je baš taj vrtić dobar, da li je ta odgajateljica dobra, suviše je mlada osoba da bi povjerio svoje dijete ili pak, suviše stara i vjerovatno radi po zastarjelim metodama… Kako izabrati najbolje i doći do odgovora?
Evo odgovora: transparentnim i dostupnim rezultatima praćenja i vrednovanja rada odgajateljica i odgojno-obrazovne ustanove u cjelini.
Praćenje i vrednovanja radne uspješnosti u predškolskoj ustanovi je važan zadatak pomoću kojeg se ostvaruju ciljevi same ustanove u određenom vremenskom periodu. U praćenju radne uspješnosti povezuju se ciljevi predškolskog odgoja i rezultati rada neposrednih izvršilaca – odgajateljica. Smatra se da je praćenje i ocjenjivanje radne uspješnosti kamen temeljac menadžmenta ljudskih resursa.
U očekivanom radnom ponašanju (performansama) odgajateljica, prilikom ocjenjivanja radne uspješnosti, uzimaju se u obzir predispozicije i kvalitete koji su neophodne za uspješno obavljanje radnih zadataka postavljenih pred odgajateljice. Definišu se kriterijumi koji se upotrebljavaju za mjerenje uspjeha ili neuspjeha odgajateljica. A jedna od najvažnih aktivnosti menadžera ljudskih resursa jeste upravo procjenjivanje uspjeha odgajateljica na poslu, odnosno vršenje evaluacije njihovog rada. Objektivni kriterijumi su: norma kao kvanitativni pokazatelji efikasnosti na poslu kada se mjeriti učinak odgajateljica na osnovu spoljnih činilaca i podataka. Tako postoji vremenska norma, koja se odnosi na vrijeme potrebno prosječno vještoj odgajateljici za izradu neke aktivnosti i količinska, naturalna norma koja se izražava brojem aktivnosti koje treba izraditi u jednom periodu. Zatim, tu su podaci o izostancima koji predstavljaju postotak vremena prisutnosti na poslu.
Moguće uvesti i druge kriterijume procjene, kao što su poštovanje procedura rada u vrtiću, broj različitih aktivnosti, ispunjavanje ugovorenih obaveza, preuzimanje odgovornosti, efikasnost na realizaciji tekućih poslova i ispunjavanje rokova, kvalitet izvršavanja postavljenih zadataka, samostalnost u radu, samoinicijativa, komunikacija sa kolegicama, saradnja sa pretpostavljenim, aktivnosti van obaveza utvrđenih opisom radnog mesta, ocjene od strane roditelja, inovacije, odnos prema imovini, prezentovanje vrtića, učešće u projektima, pomoć ostalim zaposlenima i roditeljima, efikasnost u radu, kompetentnost, predanost poslu i organizaciji, usklađenost ciljeva odgajateljica i vrtića, povjerenje između odgajatelja i direktora itd. Ovakvi kriterijumi su subjektivnog karaktera jer se zasnivaju na mišljenjima osoba koji dobro poznaju posao i rad osobe, kao i neposrednog rukovodioca.
Potrebno je da se kontinuirano preispitujemo kako mi to radimo,
šta je to to što bi trebali da unaprijedimo ili promijenimo.
(M. Š.)
Imamo pune ruke posla da ocjenjivanje radne uspješnosti bude zaista dobrobit odgajateljicama i da im služi kao potvrda kvaliteta u radu sa djecom i primjeni metodologije usmjerene na dijete, što će dovesti do profesionalnog digniteta i zadovoljstva obavljanja najljepšeg posla na svijetu.
Mr. sci. Adela Dobrić