Električni romobili su za veoma kratko vrijeme postali uobičajen prizor na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Praktični su, ne zauzimaju mnogo prostora i mnogima olakšavaju svakodnevno kretanje, ali je njihova popularnost rasla znatno brže od propisa koji bi jasno odredili ko ih smije voziti, gdje se njima može kretati i kakvu zaštitnu opremu vozači moraju koristiti.
To bi se uskoro moglo promijeniti. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine trebao bi u srijedu, 22. jula, razmatrati korigirani Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Prijedlog su uputile zastupnice Aida Baručija i Rejhana Dervišević, uz zahtjev da bude razmatran po hitnom postupku.
Prijedlog je prethodno bio uvršten u dnevni red sjednice održane 30. juna, ali je povučen na zahtjev predlagačica kako bi bile obavljene dodatne konsultacije i unaprijeđen tekst zakona. Sada se pred zastupnicima nalazi njegova korigirana verzija.
Predložena pravila stižu u trenutku kada se bilježi sve više saobraćajnih nezgoda u kojima učestvuju vozači električnih romobila. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se među korisnicima nalazi veliki broj djece i maloljetnika. I na travničkim ulicama svakodnevno možemo vidjeti djecu na električnim romobilima, često bez kacige, ponekad s još jednom osobom na romobilu, kako se velikom brzinom kreću trotoarima ili prelaze preko pješačkih prijelaza bez zaustavljanja.
Električni romobil, međutim, nije igračka. Brzina od 20 ili 25 kilometara na sat možda ne zvuči naročito velika, ali pad pri toj brzini na asfalt, posebno bez zaštitne kacige, može imati veoma ozbiljne posljedice. Opasnosti nisu izloženi samo vozači romobila nego i pješaci, naročito djeca, starije osobe i osobe s poteškoćama u kretanju.
Prema predloženom zakonu, električnim romobilom smjela bi upravljati osoba koja je navršila najmanje 14 godina. To znači da djeca mlađa od 14 godina ne bi smjela voziti električne romobile u javnom saobraćaju. Za sve vozače bilo bi obavezno nošenje zaštitne kacige, dok bi romobil morao imati ispravan uređaj za davanje zvučnog signala.
Tokom noći i u uslovima smanjene vidljivosti vozači bi morali nositi reflektirajući prsluk ili drugu reflektirajuću oznaku. Na prednjoj strani romobila moralo bi biti upaljeno bijelo, a na zadnjoj crveno svjetlo. Zabranjeno bi bilo korištenje slušalica na oba uha, jer se time smanjuje mogućnost da vozač čuje automobile, upozorenja drugih učesnika ili približavanje vozila iz drugog pravca.
Električni romobil bio bi zakonski definisan kao vozilo s najmanje dva točka koje pokreće električni motor, namijenjeno prevozu jedne osobe koja tokom vožnje stoji. Njegova najveća konstruktivna brzina ne bi smjela prelaziti 25 kilometara na sat, a najveća trajna nominalna snaga motora bila bi ograničena na 0,6 kilovata.
Vozači bi se prvenstveno morali kretati biciklističkom stazom ili trakom. Ako one ne postoje, romobilom bi se moglo kretati pješačkom stazom ili zonom smirenog saobraćaja, ali uz obavezu posebne pažnje prema pješacima.
Tek kada ne postoje ni biciklistička ni odgovarajuća pješačka površina, vozač bi se mogao kretati kolovozom, i to samo na putevima na kojima je brzina ograničena na najviše 50 kilometara na sat, uz desnu ivicu kolovoza. Prilikom prelaska ceste na mjestu na kojem nema obilježenog biciklističkog prijelaza vozač bi morao sići s romobila i prevesti ga preko kolovoza kao pješak. Kada se više romobila kreće zajedno, vozači bi morali voziti jedan iza drugog.
Bila bi zabranjena vožnja električnih romobila autoputevima, brzim cestama i putevima namijenjenim isključivo za motorna vozila. Ne bi bilo dozvoljeno prevoziti drugu osobu, voziti pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, kretati se brže od 25 kilometara na sat, držati se za drugo vozilo, vući predmete ili tokom vožnje skinuti obje ruke s upravljača.
Posebno bi bilo uređeno i parkiranje. Romobili se ne bi smjeli ostavljati nasred trotoara, na ulazima u objekte, ispred pješačkih prijelaza ili na drugim mjestima na kojima mogu ometati ili ugroziti pješake i odvijanje saobraćaja. Predviđena je mogućnost uspostavljanja posebno obilježenih mjesta za njihovo parkiranje.
U planu je i uvođenje identifikacione potvrde i naljepnice za električne romobile. Ukoliko zakon bude usvojen, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH trebalo bi u roku od šest mjeseci donijeti pravilnik kojim će biti propisani minimalni tehnički uslovi, ispravnost kočnica, svjetlosni sistem, zvučni signal i druga sigurnosna oprema. Istim pravilnikom trebali bi biti određeni izgled i sadržaj identifikacione potvrde i naljepnice, postupak njihovog izdavanja i visina naknade.
Za nepoštivanje pravila bile bi predviđene novčane kazne. U ranije objavljenom tekstu prijedloga vožnja pod utjecajem alkohola ili droga i kretanje brzinom većom od 25 kilometara na sat svrstani su među najteže prekršaje. Oni bi bili povezani s postojećim kaznenim rasponom od 400 do 1.000 KM.
Vožnja bez kacige, propisanih svjetala ili reflektirajuće opreme, korištenje slušalica na oba uha, prevoz druge osobe, nepropisno kretanje i prelazak kolovoza te vožnja nedozvoljenim putevima bili bi svrstani u kategoriju prekršaja za koje postojeći zakon predviđa kazne od 100 do 300 KM. Nepropisno parkiranje i upravljanje tehnički neispravnim ili nepropisno opremljenim romobilom bili bi obuhvaćeni blažom kategorijom kazni. Konačni iznosi zavisit će od sadržaja korigiranog teksta koji Parlament usvoji.
Važno je naglasiti da nova pravila još nisu stupila na snagu. Predstavnički dom tek treba odlučivati o prijedlogu, nakon čega je za konačno usvajanje potrebno provođenje kompletne parlamentarne procedure.
Ipak, roditelji i korisnici romobila ne bi trebali čekati zakon kako bi počeli voditi računa o sigurnosti. Kaciga, prilagođena brzina, samo jedna osoba na romobilu i poštivanje pješaka jednostavne su mjere koje mogu spriječiti teške povrede. Električni romobil može biti korisno i praktično prijevozno sredstvo, ali samo kada se koristi odgovorno – nikako kao brza igračka prepuštena djeci bez nadzora.
Travnicki.INFO