Rusmir Agačević Rus: BULAJA – Ivica Valenta (In memoriam)
Rusmir Agačević Rus: BULAJA – Ivica Valenta - photo: Agencija DAN (arhiv)
Aktuelno

Rusmir Agačević Rus: BULAJA – Ivica Valenta (In memoriam)

Rusmir Agačević Rus se, na sebi svojstven način, oprostio od Ivice Valente, svima znanog Bulaje:

 

Od oca Travnika, od matere Lašve, od braće Bašbunara i Kalbunara,

od sestara Vilenice i Bukovice bio je satkan drug naš,

Valenta Ivica zvani Bulaja.

Ni minute radnog staža nije imao jer to nije želio.

Nije se nikada ženio ali je cijeli život ašikovao i zaljubljen bio

u svoju strmu Karanfil mahalu.

Nikada se s nikim posvađao nije, jer takav je bio.

Usamljen poput Travničke lipe skitao se dunjalukom prstima praveći

narukvice i ogrlice od tanke žice sa šarenim perlama, i malešne

drvene gitare sitnije od filđana.

Tabanao je morskim obalama i svoje šareneđiđe prodavao.

On, i njegovi prvi Travnički hipiji Vajta i Fejsal bili su oni koji su

čaršiji davali posebno obilježje, i svojim joj prstima rezbarili

neobičnost i prepoznatljivost kakvu je vazda imala.

Poput pitomog pauka koji nikome ne smeta Bulaja je sam sebi

ispleo nevidljivu mrežu prividne lagodnosti u koju se svojom

voljom skrivao i otuđivao.

Pričao je priče u koje je samo on vjerovao jer mu je tako bilo

lakše bježati od svakodnevnice i istinite stvarnosti.

Družio se s onima koji su svirali. Hodao uz one koji su pjevali.

Koračao kraj onih koji su umjeli crtati. I uz sve njih osjećao se

živim i drugačijim nego što je u stvari bio .

Godinama se sam od sebe otuđivao, i od svih drugih.

Bio je poput usamljene starinske česme koja je svima bila

na vidjelu, i nikome nije zaklanja pogled i niti kapljicu smetala.

Bulaja je, i svi smo to znali, živio od pomoći familije svoje.

Ali nikada i ni od koga ništa nije tražio.

Nikada nikome muktač nije bio.

I nikome u čaršiji nikada za hastal nepozvan sjeo nije.

Valenta Ivica zvani Bulaja bio je poput uredno počešljanog oraha

u pokretu negdje prema nigdje.

Uvijek čist, uredan, gord i usamljen, kao Travnički golub tipler,

bio je zadovoljan sa svim onim što je njegovo bilo.

I činio je čaršiju čaršijom jer je bio kocka u kaldrmi koja nikome

smetala  nije, a bila je topla i draga jer je ukrašavale snove

u svim ulicama naših djetinjstava.

Svojim prijateljskim biciklom kojim se vozao tražeći samog sebe

po tragovima zaboravljenim  otišao svojim bliskim Fejsalu, Đoniju,

Kišnjaku, Hodniku, Fifku…

 

Mi, školska braća njegova i čuvari svih strepnji njegovih,

Seid Memić Vajta, Nebojša Neš Filipović, Marinko Čilić,

Besim Bekan Spahić i Rusmir Rus Agačević,

najiskrenije dijelimo tugu s njegovom familijom.

I dijelim sjetnu uspomenu i gorku kišu sjećanja na dobrog,

dobro dobrog čovjeka, i Travničanina našeg.

Pomolimo se svako od nas na svoj način i tiho kažimo :

Laka Ti zemlja Travnička bila dragi naš Bulaja.

 

 

 

29.09. 2020.

Rusmir Agačević – Rus

error: Nije dozvoljeno kopiranje i prenošenje sadržaja!