Svirepo ubijeni premijer Srbije Zoran Đinđić jedan dio svog djetinstva proveo je u Travniku, gdje je završio gimnaziju. Sestra Zorana Đinđića, ubijenog premijera Srbije, Gordana Đinđić-Filipović boravila je 2009. godine u Travniku, kako bi prisustvovala obilježavanju četrdesetogodišnjice mature u travničkoj Gimnaziji. Ova tiha žena je tokom svog trodnevnog boravka sa prijateljima, kroz suze i jecaje, evocirala uspomene na djetinjstvo i mladost provedenu s bratom u ovom gradiću. Brat i sestra Zoran i Gordana Đinđić rođeni su u Bosanskom Šamcu. Njihova majka Mila je takođe iz BiH. Porodica Đinđić se iz BiH preselila u Srbiju krajem šezdesetih godina, ali njihova veza sa Bosnom nikada nije prekinuta. Prijatelji i uspomene na sretno i bezbrižno djetinjstvo predstavljali su nit koja ih je vezivala za zemlju u kojoj su rođeni.
„Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine. Posljednji put u Travniku sam bila 1989. godine na obilježavanju dvadeset godina mature. Tada sam bila lijepo raspoložena. Došla sam da vidim svoje prijatelje. Pričali smo ko je šta postigao u životu, družili se i veselili. Međutim, sada kada proslavaljamo četrdeset godina mature, jako mi je teško, jer me sve podsjeća na mog brata Zorana. Sebe sada ne posmatram kao Gordanu koja je ovdje završila gimnaziju, već osobu koja je provela najljepše dane sa svojim bratom. Svaka ulica me ovdje podsjeća na naš zajednički život. Na naš odlazak u školu, šetnje do Plave vode, mjesta gdje smo se sve kretali. Zoran je u ovdje završio dva razreda gimnazije. Bio je jako nemiran, živ, pokretan. Osim što je bio odličan đak, stizao je sve, da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Pored toga njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije i od njih dobijali herpese na usnama. Onda smo od mame dobijali batine jer nas je upozoravala da ne smijemo da diramo tuđe, međutim Zoran se nije izdvajao iz društva. On se u Travniku skijao niz nasip kuda je prolazila pruga iza zgrade u kojoj smo živjeli. Bila sam u stanu u kojem smo živjeli. Nalazi se na trećem spartu u zgradi stotinjak metara od Gimnazije, u blizini katoličke crkve. Imam fotografiju gdje se spušta na tim pravljenim drvenim skijama. Ja ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj svirao u Travniku. Odlučila sam da ih dam u Arhiv Srbije, gdje postoji postavka njegovih ličnih stvari“, govorila je za SB Gordana Đinđić-Filipović.
„Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo sa kojima je sve vrijeme kontaktirao. U prvom razredu gimnazije imao je i prvu ljubav, zvala se Duška. Kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo. Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi. Obezbjeđenje u Vladi Srbije ih nije pustilo, jer nisu bili najavljeni. Međutim, oni su se dosjetili i poslali mu zajedničku fotografiju. On je odmah prekinuo važan sastanak i potrčao da se vidi s njima.”
Tekst: Slobodna Bosna, 12.3.2013
