Odlika jednog društva i jedne lokalne sredine ogleda se i kroz značajke koje to društvo čine prepoznatljivim. Svaka sredina ima posebitosti koje ga čine jedinstvenim, a samo predan rad pojedinaca i grupa dovodi do međunarodnog priznanja upravo tih značajki.
Dobar dio života ovom cilju podredio je i rahmetli Sead Bradić zvani Tulika. Naš sugrađanin je još 1959. godine nabavio svoje prve golubove, a zatim je više od 40 godina aktivno radio na uzgoju, promociji i priznavanju istih.
Naime, predsjednik Udruženja za uzgoj i zaštitu sitnih životinja, pozicija na kojoj je Tulika bio dvadeset godina, radio je na standardu autohtone rase travničkog kratkokljunog goluba. U ovome cilju pomagao mu je i mađarski sudija Lajos Belosic, a 1982. godine iz EE Saveza u Švedskoj stiglo je priznanje na radost svih Travničana – travnički kratkokljuni golub je u Evropi postao autohtona rasa, a ponajviše upravo zahvaljujući rahmetli Seadu.
Iste godine izabran je i za predsjednika Saveza na nivou Bosne i Hercegovine, a tada počinje novi cilj koji je sebi zadao, a to je da se državni savez prizna od strane EE Saveza. U toj namjeri, Tulika i njegovi saradnici uspjeli su 2002. godine, kada već značajno narušenog zdravlja Savez Bosne i Hercegovine na Skupštini održanoj u Švedskoj dobija priznanje o punopravnom članstvu na nivou Evrope.
Tulika nas je napustio u februaru 2006. godine, u 56. godini života, a članovi Udruženja za zaštitu i uzgoj sitnih životinja, koje danas nosi njegovo ime, kažu da je još mnogo mogao doprinijeti promociji Travnika. Vrijedno je istaknuti da je travnički kratkokljuni golub ukras i poštanskih markica, ali i svojevremeno mobilnih kartica u Bosni i Hercegovini.
Upravo iz svega navedenog, ali i mnogih nezabilježenih dešavanja, potpuno su opravdani naslovi mnogobrojnih bosanskohercegovačkih novina iz 2006. godine nakon njegove smrti, da je Sead Bradić – Tulika dika Travnika i Travničana, jer to zaista jeste.
Travnicki.INFO