Pojam sabur arapskog je porijekla i u doslovnom smislu znači „suzdržavanje“ ili „odustajanje“.
U našim krajevima, veoma frekventna riječ, a još češća potreba da postane gotovo svakodnevnica.
O saburu bi se dalo svašta pisati i široko tumačiti, a da se sve napisano i izrečeno dovede na jedno jasno i nedvojbeno značenje.
Sabur bi u našoj sredini, a posebno u ovo naše vrijeme, ovdašnji akteri života mogli zorno dočarati. Osjećaj težine života u cjelini, ne samo kroz teška iskušenja kakvu donosi smrt i bolest, nego i kroz nedaće društvenog života, iziskuje snagu i ubjeđenje da će i to proći i da će biti lakše. Trpi se nepravda, a gotovo svakodnevno, kad bismo sebi dozvolili, radi pojedinaca otvarali bi neke nove priče, diskusije i rasprave, sve do shvatanja da sa druge strane nema sagovornika, nego tek zlonamjerene, dokone, nezadovoljne i ko zna čime još lošim omeđene umove.
Zato je sabur prava opcija.
Naravno, ni sabur ne pripada baš svima, ili bar ne jednako. Za nekog je stil života,u kojem dominira snaga prešućenog, zna se za vrijednost odvaganog i veličinu izostavljenog. Zahvaljujući saburu sve se završi bez, oštrih riječi, burne emocije, izostane nesmotrenost i plitka reakcija. Tek vrijeme donese odgovore i rješenje.
No za one koji to nemaju, snagom smatraju glasan govor i onda kada samo riječi bez težine, tek radi publike odjekuju, a za vrijednost uzimaju neodvagane postupke, što poput zrakom popunjenih balona samo šarenilom zabavljaju.Kadri su da dobro pretvore u loše, a jeftini scenski nastup, čak i ako su formalno obrazovani, postaje važniji od svake druge, ljudskom rodu svojstvene vrijednosti.
Velikim se smatraju samo ako reaguju, jer za potvrdu svoga postojanja treba da dobiju buku, šarenilo i podršku, bez toga njih zapravo nema.
Zato sabur ne pripada svima, za njega u ovo današnje vrijeme samo rijetki znaju, a takvi prešute i onda kada imaju šta reći, izostane reakcija, jer njima ne treba potvrda postojanja.
Sabur bi u kratkom, od svih značenja mogao da se tumači kao mehanizam da provariš, tugu, nepravdu, ili kakvu neobrađenu personu koja sebe uobrazi da ima oštrinu uma i to u isto vrijeme kada u njoj odzvanja praznina ljudske vrijednosti. Tišinu protumače kao svoju ispravnost, a ne znaju da o njima šutnja onog drugog zapravo najviše kaže.
I, nije da su važni ili opasni, samo su poput mušica, radi karaktera bockanja i brojnosti, zapravo dosadni.
Sabur.
Agencija DAN
