Veliki izbor cvijeća jučer, neminovno priziva neko drugo, rekli bismo, bolje vrijeme, čije obrise još samo u sjećanju čuvamo. Tradicija kupovine cvijeća u Travniku nije bila omeđena prazničnim normama. Povoda je uvijek bilo, koliko i namjere da se nekoga obraduje.
Različiti praznici, godišnjice, rođendani, uz sve druge poklone, ipak se najviše vežu za kupovinu cvijeća. Smatra se da takav izbor, nema greške. Oni koji žele još dodatnu radost, brižno biraju vrstu i pakovanje cvijeća, koje baš po pravom odabiru, nastavljaju da pričaju priču i onu koja nije izrečena ili u prigodnoj poruci uz cvijeće napisana.
No ima nešto što je za ovaj naš grad vezano, možda jednako toliko koliko i za neke druge, a to su lokalni trgovci. Upravo bogati izbor cvijeća ovih dana, vraća nas u prošlost u Travnik osamdesetih do onih koji su uzgoj i prodaju cvijeća doživljavali ne samo kao posao, nego i kao svoju strast i ljubav.
Tako i dolazimo do malog, možda i skromnog poslovnog prostora na ulazu u zelenu pijacu, jer tu je od 1975. godine bila Ajša, cvjećarka koja je godinama otklanjala dileme u to vrijeme veoma zainteresiranih domaćica za uzgoj kućnog i vrtnog cvijeća. Mada nije imala formalno znanje, ali iskustvo i ljubav, stavljali su je u red vrsnih poznavalaca različitih vrsta cvijeća. Svaki savjet, a to je vrijeme pokazalo, bio je vrijedan pažnje, jer neke od davno kupljenih biljaka baš u ovoj cvjećari na ulazu u zelenu pijacu, i danas krase mnoga domaćinstva.
Nerijetko je razgovarala sa cvijećem smatrajući da će se uloženo vrijeme i ljubav višestruko, kroz podatnost boja i mirisa i vratit pa je tako savjetovala i svoje kupce. Ono što je bilo posebno izraženo, svakako je navika sedmične kupovine cvijeća. Gotovo svako, pa i skromnije domaćinstvo u to vrijeme, krasila je neka vazna nekada bogatog buketa skupog cvijeća, a nekada tek sezonskog domaćeg.
To je osamdesetih godina bilo gotovo pravilo, koje, kako se danas čini više ne vrijedi.
Rijetki su oni koji bez povoda, tek kao sedmično trebovanje kupuju cvijeće za svoje domaćinstvo. Razloga za to ima; ratom prekinuta tradicija, ekonomske mogućnosti ili tek nove navike. Sada se cvijeće šalje u virtualnom obliku, no naravno ne kao pravilo. Još uvijek imamo bogatu ponudu u gradu, još uvijek ima onih koji se tim poslom bave s ljubavlju, baš onako kako je to nekada radila Ajša.
Ajša Krnjić već odavno nije među živima, ali je u sjećanju živa njena cvjećara na ulazu u zelenu pijacu, specifični, vrlo intenzivni miris različitih biljaka, bogata ponuda vidljiva još ispred cvjećare i obrisi njenog, gotovo neuhvatljivog lika, jer uvijek u pokretu u brižnom zanosu svakodnevne brige o cvijeću.
Agencija DAN
