Sindikalna potrošačka korpa za decembar 2025. godine iznosi 3.313,90 KM. Ta cifra na papiru možda djeluje kao još jedan statistički podatak, ali za većinu Travničana ona je surova slika svakodnevnog života – života u kojem jedna plata nije ni blizu dovoljna da pokrije osnovne potrebe jedne porodice.
Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, prosječna plata u Federaciji BiH za oktobar 2025. iznosila je 1.632 KM, dok je minimalna plata 1.000 KM. Kada se to uporedi sa iznosom sindikalne potrošačke korpe, dolazimo do poraznih podataka:
-
prosječna plata pokriva tek 49,25% osnovnih troškova života
-
minimalna plata jedva 30,17%
Drugim riječima – ni dvije minimalne plate nisu dovoljne da se „zatvori mjesec“.
Sindikalna potrošačka korpa računa se za četveročlanu porodicu – dvoje odraslih i dvoje djece, jedno osnovac, drugo srednjoškolac. To je model koji vrlo lako možemo zamisliti u Travniku: porodica na Kalibunaru, u Turbetu, Han Biloj, Docu, Slimenima…
Roditelji rade – često oboje. Jedan u privatnom sektoru, drugi u javnom. Plata dođe oko 1.600 KM, ponekad i manje. A troškovi ne pitaju.
Najveći dio kućnog budžeta odlazi na prehranu – čak 43,19%. U praksi, to znači svakodnevni odlazak u market, stalno vaganje između kvaliteta i cijene, odricanje od “nečega malo boljeg”. U izračun su uzete cijene 86 prehrambenih artikala iz tri trgovačka centra, ali Travničani dobro znaju da cijene često rastu brže nego što se statistika ažurira.
Na stanovanje i komunalne usluge odlazi gotovo 15% potrošačke korpe. U Travniku to znači:
-
struja
-
voda
-
grijanje
-
smeće
-
internet
-
osnovno održavanje
Zimi, posebno u starijim zgradama ili kućama, ti troškovi znaju „iskočiti“ i iznad planiranog. A plata – ostaje ista.
Posebno zabrinjava podatak da obrazovanje i kultura zauzimaju 10,86%, isto koliko i odjeća i obuća. Za porodice s djecom to znači:
-
školski pribor
-
udžbenici
-
prevoz do škole
-
ekskurzije
-
patike koje se brzo prerastu
-
jakna svake zime
Roditelji u Travniku često biraju – da li platiti knjige ili novu obuću. Kulturni sadržaji, kino, pozorište, putovanja – sve češće ostaju luksuz.
Troškovi higijene i zdravlja (9,25%) računaju se kroz deset osnovnih stavki, ali svi znamo da jedan odlazak u apoteku može ozbiljno poremetiti kućni budžet. Prijevoz (4,83%) i održavanje domaćinstva (6,04%) dodatno stežu obruč.
Na kraju mjeseca, mnoge travničke porodice ne pitaju šta ćemo uštedjeti, nego šta ćemo ovaj put preskočiti.
Travnik je grad vrijednih ljudi. Grad u kojem se radi, stvara i trudi. Ali brojke jasno pokazuju da se životni standard ne može osloniti samo na statistički “prosjek”. Jer prosjek ne plaća račune, ne puni frižider i ne oblači djecu.
Sindikalna potrošačka korpa nije luksuz – ona predstavlja minimum dostojanstvenog života. A kada je prosječna plata dovoljna za tek polovinu tog minimuma, pitanje nije samo ekonomsko, nego i društveno.
Travničani to osjećaju svaki dan. Na kasi, u pošti, u apoteci, pred početak nove školske godine. I zato ove brojke nisu samo informacija – one su poziv da se o stvarnom životu govori glasnije.
Travnicki.INFO
