Nikša Bratoš jedan je od najpoznatijih kompozitora, producenta i muzičara na prostoru zemalja bivše Jugoslavije. Naš sugrađanin rođen je u 1959. godine, a u Travniku je pored osnovne škole završio i osnovnu muzičku, kao i gimnaziju. Tokom školovanja bio je aktivan član gradskog puhačkog orkestra.
Dvije godine nakon diplomiranja na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Nikša Bratoš se odlučuje za muziku kao svoj primarni poziv. U godinama koje su uslijedile, prometnuo se u jednog od najvažnijih ljudi u muzičkom svijetu EX-YU prostora. Radio je, između ostalih, sa Crvenom Jabukom, Valentinom, Maksimom Mrvicom, Tošetom Proeskim, Dinom Merlinom, Kemalom Montenom, Zdravkom Čolićem i mnogim drugima.
Intervju koji je dao za 24 Sata započeo je pričom o odrastanju u Travniku i njegovim zanimljivostima:
”Mali grad ne nudi previše mogućnosti, ali te potiče da razvijaš sve što imaš u sebi. Odrastanje u Travniku pamtim po društvu iz ulice, nogometu, druženjima u vrtu naše kuće, sanjkanju i skijanju te popratnim zimskim ludostima, govori poznati producent Nikša Bratoš. Sa sjetom govori o igrama koje su davno zaboravljene. Mladim orasima, na primjer, pikulao se dok mu prsti ne bi pocrnjeli. No neke značajnije nestašluke nije radio jer u manjem gradu, govori, sve se dozna za pet minuta pa se nije usudio. No iako je bio fino odgojen dječak, pamti i batine.
– Sjećam se jednog divnog jorgovana u našem vrtu. Kad bih nešto zaista zgriješio, morao sam ubrati jednu savitljivu granu kojom bi moja mama ‘izvršila kaznu’ – smije se danas Nikša.
Stariji momci iz ulice slušali su Radio Luxemburg, a onda su to Nikši i mlađima prepričavali. Zajedno su ih imitirali i to su bili prvi njegovi susreti s glazbom. U garaži su do besvijesti ponavljali refren “Hey Jude” svirajući na šargijama i praznim kantama motornog ulja Ina delta tlx. Pamti i profesore violine i klarineta koji su mu usadili ljubav prema glazbi. Zahvaljujući njima već je u osnovnoj školi, pa i poslije u gimnaziji, vidio sebe na pozornici.
– Ali nikad ne kao frontmena, nego kao dio ekipe – kaže Nikša.
Početkom srednje škole počeo je sve više svirati gitaru, saksofon i klavir. U nekoliko je bendova svirao bas i orgulje. U kulturno-umjetničkom društvu svirao je šargiju, a zbog jedne oklade završio i razred u kojemu je svirao harmoniku. S mnogim je prijateljima iz djetinjstva dobar i danas, a iz srednjoškolskih dana pamti nastavu subotom. Kako je već počeo svirati s bendom, na probe je dolazio zahvaljujući razrednici koja je imala sluha za njegove želje i dopuštala mu izostanke gotovo svake druge subote.
– Nije bilo problema jer sam bio odličan učenik, ali imao sam uistinu puno opravdanih izostanaka. Sjećam se da smo kao dodatak na satovima engleskog proradili cijelu pjesmaricu engleskih narodnih pjesama. Dobro i za engleski i za glazbu – smije se danas Bratoš.”
Agencija DAN