Travničke ulice uvijek su imale svoju posebnu priču, a među njima je i nekadašnja ulica 29. novembar, današnja ulica Šehida. Ova mahala ostala je u sjećanjima mnogih generacija, jer je bila više od pukog niza kuća i zgrada – bila je mjesto života, prijateljstva i zajedništva.
Središte života djece bilo je igralište. Na njemu se okupljalo svakodnevno – od ranih jutarnjih sati do kasne večeri. Lopta je neumorno prelazila iz ruke u ruku, iz noge u nogu, a smijeh i graja čuli su se cijelim sokakom. Igre poput „između dvije vatre“, „žmire“ ili fudbala ostale su nezaboravne uspomene. Igralište nije bilo samo prostor za razonodu, već i mjesto na kojem su se gradila prijateljstva, učilo dijeliti i razvijao osjećaj pripadnosti.
Poseban pečat ovoj ulici davali su komšijski odnosi. Kuće su bile otvorene jedne prema drugima, vrata se rijetko zaključavala, a komšija je uvijek bio spreman pomoći. Kada bi neko donio svježe ubran paradajz iz bašte, dijelio ga je s drugima. Kafa se pila iz šolje u šolju, bez formalnosti i posebnih poziva. Djeca su u svakoj kući bila dobrodošla, a odrasli su brinuli jedni o drugima kao velika porodica.
Ulica 29. novembar živjela je punim plućima. Bila je ispunjena mirisima domaće kuhinje, dječijim pjesmama i svakodnevnim životom koji je tekao jednostavno, ali sadržajno. Danas, kada nosi ime ulica Šehida, ona i dalje čuva uspomene na prošla vremena i podsjeća na vrijednosti zajedništva, prijateljstva i međusobnog poštovanja.
Za mnoge Travničane, to nije bila samo ulica – to je bio mali svijet u kojem su se učile prve životne lekcije i sticala sjećanja koja traju cijeli život.
Travnicki.INFO
