Na poziv Udruženja “Regionalni razvoj SBK” i njenih članova Đulage Karića, Jahije Kadrića, Ante Zirduma i drugih, posjetio sam Biljansku regiju u Općini Travnik. Posebnu pažnju smo posvetili tzv. Srednjevjekovnom gradu Vrbenac ili Vrbovac, u neposrednoj blizini sela Zagrađe.
Oskudni izvori o ovoj uzvisini govore da je “isklesana u Srednjem vijeku”. Državna Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika je 31.01.2005. u obrazloženju o proglašenju graditeljske cjeline Starog grada u Travniku za nacionalni spomenik pomenula “srednjevjekovnu utvrdu Vrbenac”. Općina Travnik u svojim zvaničnim materijalima tvrdi da je Vrbenac “srednjevjekovni utvrđeni grad”. U drugim izvorima se tvrdi da je “utvrda Kastel u Travniku sačuvana, a Vrbenac razoren”.
Problem u bh. historiografiji je u tome što se iz generacije u generaciju samo citiraju i doslovno preuzimaju stariji izvori, a oni se ne zasnivaju na konkretnim arheološkim istraživanjima i sistematskim radovima. No, to je odlika pristupu većini arheoloških lokaliteta u BiH. Malo je učinjeno između pronalaska Butmirske kulture u austrougarsko doba i sistematskih istraživanja njemačkih arehologa u Okolištu u XXI stoljeću.
U tom stogodišnjem periodu propuštena je šansa da se, afirmacijom megalitnog grada u Ošanićima ili fenomena stećaka, BiH nametne kao prvorazredni lokalitet na svjetskoj arheološkoj mapi. S Daorsonom u Ošanićima naši historičari i arheolozi su pokazali da nemaju hrabrosti braniti tezu da su napredne kulture na našem tlu prethodile milenijumima antičkoj Grčkoj. Površno tumačenje fenomena stećaka i pogrešno lociranje njihovog nastanka u Srednji vijek pokazuje da im je stran multidisciplinarni naučni pristup. Ono što se naziva stećak ima svoju geofizičku i geohemijsku strukturu, može se locirati vrijeme i tehnološki postupak nastanka. Treba otići korak dalje od naknadno uklesanih srednjevjekovnih simbola. Podsjećam da 93 posto svih “stećaka” nema nikakve simbole, crteže ili pismo. Dakle, njihov originalni nastanak nema veze s bogumilima.
U visočkom okruženju zvali su stećcima, prije početka našeg projekta istraživanja bosanskih piramida, i ploče pješčara, ali i konglomeratne betonske blokove koji nemaju nikakve veze sa Srednjim vijekom.
I sada ponovo, oskudni izvori svi odreda tvrde i ponavljaju da je Vrbenac plod rada stanovnika Srednjeg vijeka.
Uzvisina se sastoji od dvije kamene, paralelne strane, dva “okvira” strukture. Te strane su obrađivane stepeničasto. Mada je središnji dio strukture između “okvira” prekriven zemljom, uočljive su terasaste formacije koje se spuštaju s prednje i zadnje strane ove strukture. Najvjerovatnije su stepenasti “okviri” pratili kamene terase.
Zemlja i nisko rastinje prekrivaju središnji dio. S obzirom da nema stabala to govori da je sloj zemlje plitak. Može se pretpostaviti da je ispod zemlje obrađena kamena struktura. Na nekoliko mjesta postoje “lisičje jazbine”, kako mi kažu domaćini. Pretpostavljam da je riječ ili o spoju horizontalnog i vertikalnog dijela terasa s više zemljanog nanosa ili o ulazu u potencijalne tunelske prolaze o kojima postoje priče od davnina.
Postavio sam kompas između dva “okvira”. Pokazuje pravilnu orijentaciju od 45 stepeni prema stranama svijeta. Dakle, sjeverozapad-jugoistok. Orijentacija nije plod slučajosti kod gradnje kamenih struktura u prošlosti.
Pogled na ovu uzvisinu s kote “Mali grad” otkriva da se dvije isklesane strane, odnosno “okvir” strukture vizuelno “nastavljaju” na dva znatno viša planinska vrha prekrivena snijegom. Niski oblaci, snijegom prekrivena pozadina, spektakularno uzdizanje Vrbenca pod izrazitim nagibom, ostavljaju bez daha. Prva asocijacija mi je peruanski Maču Pikču koji gotovo dodiruje nebo, s komandnom pozicijom u okolini.
S obje strane kamenih “okvira” naziru se ostaci dodatnih kamenih zidova. Riječ je o prirodnim stijenama koje su uobličene.
Manji plato pod nazivom “Mali grad” lociran je nasuprot Vrbencu i to po sredini ove kamene strukture. Njegova visina je najvjerovatnije određena planski. Moguće je da su odatle vršena astronomska mjerenja.
Ako daljim istraživanjima potvrdimo prisutnost i značaj orijentacije i arheoastronomske karakteristike, to će biti važan dokaz da je Vrbenac znatno stariji i od Srednjeg vijeka i od antičkog Rima.
Antropogeni faktor je lako dokazati postojanjem kamenih stepenica uklesanih u kamenu koje se pružaju u gornjem dijelu jedne strane “okvira”. Entuzijasti iz “Regionalne zajednice SBK” su čistili ovaj dio lokacije 2009., pokazujući da kulturne vrijednosti ne moraju prepoznati samo oni koji su za to plaćeni.
Stepenice su pažljivo obrađene. Horizontalni i vertikalni spoj je pod uglom od 90 stepeni. Erozija je, doduše, učinila svoje. Vidljivo je, takođe, da je vertikalni dio neuobičajeno visok što stepenice čini vrlo strmim.
Zadnja strana strukture je takođe prekrivena slojem zemlje. Na polovini uzvišenja je rupa za koju lokalno stanovništvo tvrdi da je ulaz u unutrašnje tunele. Sa zadnje strane je manji riječni tok zbog kojeg se u prošlosti i donosio (vjerovatno krivi) zaključak da je riječ o utvrdi.
Ukratko, Vrbenac je misteriozan.
Lokacija, oblik, legende o tunelima i blagu, pretpostavljene prostorije i vodovodi traže jedno: da se pristupi njegovom sistematskom istraživanju. I to kombinacijom klasičnih geo-arheoloških metoda i modernih satelitskih, geofizičkih i georadarskih disciplina i datiranja pronađenog materijala.
Autor teksta: Semir Osmanagić/piramidasunca.ba
