Jedna divna priča o ljubavi, a o ljubavi treba pričati uvijek, našla se u Sarajevu. Mladića iz Kiseljaka, djevojku iz Gračanice, život je doveo u Sarajevo i učinio da se ovo dvoje mladih ljudi nađu, zaljube, zavole, vjenčaju i svima pričaju kako je ljubav pokretač svega. Ovo je priča o Armini i Saudinu Hodžiću, ljudima koji su pokazali kako se voli srcem i kako kada je ljubav prava, a ova jeste, sve drugo je manje važno.
Saudin i Armina su slijepe, odnosno slabovidne osobe. Saudin i Armina su mlade i obrazovane osobe, koje ne dozvoljavaju da im njihov nedostatak određuje život, već se trude da svaki segment prilagode onako kako znaju, žele i mogu.
“Osnovnu školu sam završio u Brestovsku, a srednju sam završio u Sarajevu u Centru za slijepe i slabovidne osobe. Dijabetičar sam od svoje treće godine. Sa 17 godina, počinje moja životna borba i tada se sve promijenilo. Gubim vid zbog oboljenja krvnih sudova uslijed nekontroliranog dijabetesa. On je najopasniji u vrijeme puberteta, pa neka ovo bude i pouka mladima koji su dijabetičari da na to razdoblje života malo više obrate pažnju”, počeo je Saudin svoju priču o gubitku vida.
Armina spada u slabovidne osobe, vidi toliko da može obavljati stvari, ali njena upornost je odavno nadmašila njen nedostatak vida. Završila je fakultet i nikada ne dozvoljava da je njen nedostatak vrati na početak ili demoralizira u životu.
“Ja sam i osnovnu i srednju školu završila u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu. Nakon toga, završavam diplomski i master studij, odsjek Fizikalna terapija na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Sada radim u Centru gdje sam i završila školovanje, kao profesor Praktične nastave za smjer fizioterapeut.”Njihova zajednička priča i kreće u Centru gdje su se upoznali. Iako stariji po godinama, Saudin je u srednjoj školi bio prva godina, a Armina četvrta kada su njihove duše prepoznale jedna drugu i učinile da jedno dugom budu snaga i motivacija.
“Ja sam redovno upisao srednju školu, ali kako sam oslijepio u tijeku školovanja, morao sam se prebaciti u Centar i obrazovanje prilagodim svom nedostatku. Tako sam, iako malo stariji, krenuo od početka srednje škole. Armina je tada bila maturantica. Došla je kod nas u razred da pročita oglas i kada sam je čuo nešto u mom trbuhi je reagiralo. Danas to moderno zovu “leptirići”. Bila je to ljubav na prvi sluh. Njen glas mi je prijao, kao i njena duša. Tražio sam srcem, tako sam i našao.”
Hercegovina.info
