Postoje mjesta na kojima se historija ne mora prepričavati velikim riječima. Dovoljno je pogledati ljude koji se na njih vraćaju.
Takva je danas bila Galica.
Na vlašićkom platou ponovo su se susreli oni koji su u najtežim godinama svojim životima branili Bosnu i Hercegovinu, porodice onih koji se iz rata nisu vratili, ratni vojni invalidi, nekadašnji pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, predstavnici boračkih udruženja, institucija, brojni gosti i građani. Manifestacija „Dani pobjede, dani ponosa – Vlašić, Galica 2026“ još jednom je bila mnogo više od protokolarnog obilježavanja jednog datuma.
Bila je susret ljudi i sjećanja.
Za neke od prisutnih svaki metar ove planine ima svoje ime, svoju sliku i lice koje se ne zaboravlja. Mnogi su danas na Galicu došli nakon više od tri decenije noseći uspomene na saborce kojih više nema, na dane provedene u snijegu i vjetru Vlašića, ali i na trenutak kada se, nakon godina odbrane, počelo vjerovati da je oslobađanje zemlje zaista moguće.
Upravo zato Vlašić u ratnoj historiji Bosne i Hercegovine ima mjesto koje prevazilazi vojnu geografiju.
Jedinice 7. korpusa Armije RBiH u martu 1995. godine pokrenule su operaciju oslobađanja šireg platoa Vlašića. Borbe su vođene u izuzetno teškim vremenskim i terenskim uslovima, a do 24. marta oslobođen je veliki dio platoa, uključujući Galicu i strateški važne visove. Oslobađanje Vlašića ostalo je zabilježeno kao jedna od važnih prekretnica ratne 1995. godine, nakon koje su uslijedile nove operacije Armije RBiH na drugim područjima zemlje.
I danas, više od tri decenije kasnije, među ljudima koji su tada bili na Vlašiću još se mogu čuti priče o snijegu višem od metra, mećavi, hladnoći i danima u kojima je uz protivničke položaje trebalo savladati i samu planinu.
Ali današnja Galica nije bila samo mjesto povratka u ratne dane.
Bila je i mjesto susreta generacija.
Nakon odavanja počasti šehidima i poginulim borcima, na Paljeniku je podignuta zastava Republike Bosne i Hercegovine, jedan od najsnažnijih simbola vezanih za oslobađanje Vlašića. Posebnu težinu imala je i prozivka jedinica te predaja njihovih zastava mladima. Veterani koji ih pamte iz vremena kada su nošene na ratištima danas su ih predavali generaciji koja rat poznaje samo iz priča roditelja, školskih lekcija, fotografija i svjedočenja ljudi koji su ga preživjeli.
Možda je upravo u tom trenutku najbolje stala cijela poruka današnje manifestacije.
Jer vrijeme neumoljivo prolazi. Boraca je svake godine manje, njihove kose su sijede, ratne fotografije blijede, a generacije koje dolaze sve su udaljenije od vremena u kojem je nastajala Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Zbog toga kultura sjećanja nije samo priča o prošlosti. Ona podrazumijeva da se sačuvaju imena, događaji, fotografije, dokumenti i, prije svega, svjedočenja ljudi dok ih još možemo čuti iz prve ruke.
Današnjem skupu prisustvovale su delegacije državnih, federalnih, kantonalnih i lokalnih institucija, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i boračkih organizacija, a među zvanicama su bili član Predsjedništva BiH Željko Komšić i predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
Komšić je u svom obraćanju upravo oslobađanje Vlašića izdvojio kao jednu od prvih velikih vijesti koje su pokazivale koliko je Armija RBiH do tada vojno ojačala, nazivajući ga preduslovom za kasnije operacije prema Krajini. Govoreći pred veteranima, podsjetio je istovremeno na ponos zbog ostvarenog i cijenu koja je za to plaćena – poginule ljude, izgubljeno zdravlje i godine života.
Izetbegović je također oslobađanje Vlašića u martu 1995. izdvojio kao simbol promjene odnosa snaga tokom rata, posebno podsjećajući na zastavu s ljiljanima koja se tada zavijorila na vlašićkom releju, te je odao počast poginulim pripadnicima Armije RBiH i generalu Mehmedu Alagiću.
Ipak, iza govornice, protokola i zastava ostale su možda još upečatljivije slike.
Susreti nekadašnjih saboraca. Zagrljaji ljudi koji se možda nisu vidjeli od prošlogodišnjeg obilježavanja. Pogledi prema planini i mjestima koja za posjetioce mogu biti samo vrhovi i šuma, a za nekadašnje borce nose sasvim druga značenja.
I porodice šehida, koje i nakon više od trideset godina na ovakva mjesta donose ono što vrijeme nikada nije uspjelo potpuno ublažiti.
Zbog njih su „Dani pobjede, dani ponosa“ istovremeno i dani ponosa i dani tišine.
Ponosni zbog činjenice da je jedna vojska, stvarana u gotovo nemogućim okolnostima, početkom 1995. godine bila sposobna izvesti složenu operaciju na jednoj od najzahtjevnijih bosanskohercegovačkih planina. Tihi zbog svih onih koji njen završetak i slobodu nisu dočekali.
Kada se danas sa Galice pogleda prema Vlašiću, teško je zamisliti kako je ovo mjesto izgledalo u martu 1995. godine. Danas su ovdje putevi, ljudi, zastave, razgovori i fotografije za uspomenu.
Tada su bili snijeg, rovovi i neizvjesnost.
Između te dvije slike prošla je 31 godina.
A možda je najveći smisao današnjeg okupljanja upravo u tome da druga slika nikada ne izbriše prvu.
Da mlađi, kada jednog dana na Galicu budu dolazili bez generacije koja je rat doživjela, znaju zbog čega se ovdje okupljalo, čije su zastave nosili ljudi na starim fotografijama i zašto je martovska pobjeda na Vlašiću ostala duboko upisana u sjećanje pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Danas je Galica ponovo okupila one koji pamte. Velika fotogalerija i video Agencije DAN najbolje će pokazati ono što riječi teško mogu prenijeti – ljude, susrete, emocije i atmosferu sa mjesta na kojem se i 31 godinu poslije čuva sjećanje na jednu od najznačajnijih pobjeda Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Travnicki.INFO
