Vođeni željom da našim čitateljima pripremimo određene stručno – tematske sadržaje, otvorili smo rubriku ,,Pune ruke posla”. Iz ugla iskustva mr.sci. Adele Dobrić danas govorimo na temu ,,Ima li papaka u obrazovanju?”.
Odrastali smo sa tim pojmom i barem jednom u životu nazivali nekoga tim imenom. Papak. To je svaka osoba koja je primitivna i destruktivna u isto vrijeme. Nisu svjesni koliko su jadni, nego hodaju visoko dignute glave, bučni su i ne obaziru se ni na koga, a neizmjerno žele da se integrišu u društvo i nametnu te svoje norme, neotesani su i sami sebi su centarsvijeta. Riječ papak je žargonizam. I uvredljiva riječ. Papak je karakterna osobina, ljigavac.
Dokle trebamo trpjeti papke koji rade u obrazovanju i sramote profesiju? Da li prepoznajete takvog u svom okruženju?
Sigurno ih prepoznajete. Pojavio se jer ima ulogu srozavanja obrazovnog sistema. I neko ga je tu doveo, njeguje ga i hrani kao kakvo mezimče. Papanluk je i moralni stav i obično se takve osobe ponašaju suprotno pravilima pristojnosti. To se očituje u načinu komunikacije, komentarima, odnosu prema ljudima i poslu koji obavljaju, moralnim vijednostima.Papanluk je posebno opasan kada se pojavi u obrazovanju, kada papanluk počinju da trpe djeca.
Svako od nas se ponekad susreo sa papkom (ili čak češće od ponekad) inašao u situaciji da je usamljen na svom putu ka kvalitetu u obrazovanju.Sav taj teret teško je nositi sam na svojim leđima kada ga tovare ljudi koji su zalutali u obrazovanje. Vrtići i škole imaju te stanovnike koji krše sve pred sobom i ne osvrću se na djecu/učenike, niti kolege. E, to su vam papci.
Suprotno od papanluka u obrazovanju je usmjerenost na dijete/učenikakoje je bitna karakteristika humanističkog pristupa u odgojno-obrazovanom procesu. Vrtić/škola je mjesto gdje dijete živi, uči, igra se, provodi veći dio dana, a odgajateljica/učiteljica/nastavnica je osoba koja je voditelj i pomagač u njegovom učenju i razvoju. Standardi i indikatori(papak ne zna šta je to) im omogućuju da svoju ulogu ostvaruju što kvalitetnije i bolje, identifikuje sve što je dobro i sve što treba biti bolje. Oni se oslanjaju na standarde koji predstavljaju temelj na kojem se grade različiti programi, osnažuje praksa i podržava učenje utemeljeno na rastu i razvoju svakog djeteta/učenika. U standardima i indikatorima su sakupljena sva suštinska znanja, vještine, strategije, uvjerenja i posvećenosti praktičara koji primjenjuju program usmjeren na dijete/učenika.
Da bi obrazovne ustanove bile kvalitetne i opravdale svoje postojanje i namjenu, danas više nego ikad, situacija se mora mijenjati. Potrebno je usmjeriti se na procesne standarde koji predstavljaju garant kvaliteta rada u obrazovnoj ustanovi. Procesni standardi su utemeljeni na razvojnoj psihologiji, teorijama učenja, metodičkim smjernicama – kako radimo, koji se razvojni procesi odvijaju unutar procesa rada, kako se ostvaruje interakcija u grupi/razredu, koje strategije poučavanja i odgoja primjenjujemo… Sadrže instrukcije o načinu rada, interakciji, razvojnim procesima u grupi, strategijama učenja, o razvoju odgojne prakse, o socio-emocionalnoj klimi… I što je najvažnije zasnivaju se na ključnim profesionalnim kompetencijama pojedinca (znanje, stavovi, sistem vrijednosti, osobine ličnosti, socijalne vještine, motive, navike) koje su garant kvaliteta.
„Djela, ne riječi.“
(latinska poslovica)
Imamo pune ruke posla da ojačamo i borimo se da odgoj i obrazovanje očistimo od papanluka i treba nam mnogo kompetentnih pojedinaca. Moramo postati ti pojedinci. Usmjerenost na dijete/učenika se prepoznaje, ma koliko mi sumnjali u to. Svako dijete u BiH zaslužuje kvalitetno obrazovanje. Poznato je da kvalitet stvara povjerenje. Papci ovo ne razumiju. I nije im mjesto u obrazovanju.
Mr. sci. Adela Dobrić
