Aktuelno

Pune ruke posla: mr. sci. Adela Dobrić na temu ,,Kvalitet u obrazovanju i njegove prepreke”

Jedno od najvažnijih pitanja savremenog obrazovanja je pitanje njegovog kvaliteta. Danas postoje brojni poznati i priznati autori iz područja pedagogije i pedagoških disciplina koji u fokus svog naučnog interesovanja i istraživačkog rada stavljaju brojna pitanja kvaliteta u obrazovanju. Bez obzira na koji način smo vezani za obrazovanje (učitelji, roditelji, djeca/učenici), teško nalazimo određenje kvalitetnog obrazovanja koje bi bilo općenito primjenljivo, i ne možemo ga definisati, ali kvalitet svako od nas uključenih u taj proces može prepoznati.

Čak i malo dijete može odrediti odgajateljicu da li je kvalitetna ili nije. Ono je vrlo dobro procijeni po samo dva jednostavna kriterija: da li je fer i da li joj je stalo. A niko ga tome ne uči. Stoga, sve odgajateljice, učiteljice, nastavnice i profesorice – oprez! Težnja za orijentacijom prema kvalitetnom odgoju i obrazovanju nije nova, proteže se od samih početaka posebnih ustanova u kojima djeca pod vodstvom znalaca na organizovan način brže stiću radna i životna iskustva. Ideja kvaliteta je vremenski i prostorno univerzalna relativna veličina. Direktno zavisi od onoga ko koristi taj pojam i od okolnosti u kojima se taj pojam pominje.

Kvalitet se mijenja tokom ljudskog života, zavisi od mnogobrojnih aspekata ljudske aktivnosti, dinamična je kategorija. Vjerujem da će se naši čitatoci složiti da je kvalitet ujedno i pokretač napretka na svim nivoima, od globalnog do pojedinačnog. Može se posmatrati kao vrhunski cilj u obrazovanju koji se može vrlo lako prepoznati. Prepoznavanje kvaliteta obrazovanja se ogleda u promjeni odnosa prema samom sebi, a onda prema vanjskom svijetu – odgojno-obrazovnoj ustanovi, roditeljima, djeci, nastavnicima i široj zajednici. Naravno da promjena odnosa iziskuje vrijeme, predanost, strpljenje i vjeru u taj proces. Kako je svaki pojedinac u obrazovanju dio sistema, tako može uticati na kvalitet koji je već prisutan u određenoj mjeri u obrazovanju i dalje ga evoluirati.

Greene govori o tome da je „zadovoljavajuće“ prepreka na putu prema kvalitetnom obrazovanju. Samo određivanje minimalnog nivoa koji treba dosegnuti polazi od minimalnih napora, a dovodi do minimalnih izgleda za kvalitet. Međutim, ako se postave visoki ciljevi, dobri su izgledi da će i rezultati biti visoki.

„Težnja kvaliteti pomalo nalikuje pripremi da se preskoči zapreka – ne treba stalno misliti na to kako skočiti „dovoljno visoko“ kad ne postoji opasnost da se skoči previsoko. Kad težite najboljem, „zadovoljavajuće“ će se postići samo od sebe.“ (Green, B.).

Imamo pune ruke posla ako želimo postići kvalitet u obrazovanju, a posebno raditi na sebi da kvalitet shvatimo kao zajedničku vrednotu i odgovornost svih zainteresiranih, kao uravnoteženje odlučnog rukovođenja i slobodne inicijative svih uključenih. Neka kvalitet bude dio naše osobnosti i postojanja.

Mr. sci. Adela Dobrić